Hoće li vaš automobil zapravo nadživjeti vlastitu softversku podršku?

Automobili postaju računala na kotačima, ali njihov životni vijek znatno nadmašuje trajanje softverske podrške. Gubitak ključnih značajki i sigurnosni rizici sve su veći problem za vozače

Autonet.hr ponedjeljak, 26. listopada 2026. u 14:15
📷 Foto: Unsplash
Foto: Unsplash

Prosječna starost osobnih automobila u Hrvatskoj iznosi 13,3 godine, pokazuju podaci Centra za vozila Hrvatske za prvo polugodište 2026. godine. Iako automobili na našim cestama nerijetko ostaju u upotrebi više od desetljeća, njihov softver ne mora imati jednako dug životni vijek.

Naime, kako se sve više funkcija modernih automobila oslanja na softver i internetsku povezivost, postavlja se pitanje što će se dogoditi kada proizvođači prestanu pružati softversku podršku, a vozila i dalje budu potpuno ispravna za vožnju.

Zastarjela tehnologija i neizbježan gubitak funkcija

Takozvana softverski definirana vozila u potpunosti se oslanjaju na bežična ažuriranja, slično kao i vaši pametni telefoni. To je naravno dvosjekli mač jer, s jedne strane, više ne morate ovisiti o serviserima za svaku softversku sitnicu, ali s druge strane, sva ta tehnologija zahtijeva redovita osvježenja kako ne bi postala zastarjela.

Vrlo je malo vjerojatno da će se vaš potpuno novi automobil jednostavno ugasiti jer su ažuriranja prestala, ali izrazito je izvjesno da biste mogli izgubiti neku ključnu značajku zbog koje ste ga uopće odabrali.

Ovo nije samo distopijska teorija, već se u praksi uvelike događa. Tijekom 2024. godine Nissan je deaktivirao ključne značajke iz ranih modela Leafa, uključujući mogućnost zakazivanja vremena punjenja putem službene aplikacije.

Do toga je došlo jer je Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo ugasiti svoju 2G mrežu, na koju su se oslanjali ti specifični rani električni modeli. Gotovo identična situacija odvila se i u SAD-u kada je ugašena 3G mreža, ostavivši milijune povezanih automobila bez osnovnih usluga poput hitnih SOS poziva.

Nesrazmjer hardvera i potencijalna rješenja

Srž problema proizlazi iz očitog nesklada između životnog vijeka fizičkog hardvera i softvera. Dok automobili nerijetko ostaju voziti po cestama i preko 20 godina, životni ciklus softverskih komponenti često traje samo pet do sedam godina. Problem pritom nisu samo vanjski faktori poput gašenja mobilnih mreža, već i ograničenja samih komponenti u vozilu.

Primjerice, Elon Musk je potvrdio da Tesle proizvedene sa starijim hardverom treće generacije neće moći pokretati najnoviju tehnologiju autonomne vožnje jer ugrađeni hardver to jednostavno ne može procesirati, pa su vlasnicima umjesto toga ponuđene opcije nadogradnje ili zamjene uz popust.

S obzirom na to da vlasnici drže svoje automobile sve duže, postavlja se veliko pitanje kako zakonski zaštititi kupce i spriječiti pretvaranje automobila u elektronički otpad. Europska unija i neke zemlje već prilično strogo reguliraju koliko dugo proizvođači moraju podržavati telefone i tablete, no takva konkretna pravila o trajanju podrške za automobile tek se trebaju definirati.

Jedno od vrlo logičnih rješenja je uvođenje zakona koji bi obvezali proizvođače da otvore mogućnost ažuriranja softvera trećim stranama, umjesto da samovoljno gase funkcije. Zakonodavni pokreti oko prava na popravak već pokušavaju natjerati automobilsku industriju da vlasnicima i neovisnim servisima omogući potreban pristup sustavima, što bi moglo udahnuti novi život starijim vozilima.

Dok se cijela industrija i zakonodavstvo konačno ne prilagode novim realnostima, kupci rabljenih, ali i posve novih vozila, morat će vrlo dobro paziti na softversku politiku proizvođača. Trenutačno ne postoji nikakvo čvrsto pravilo koje će vas spasiti ako vaš napredni automobil na pola svog životnog vijeka postane "tehnološki invalid".