Mate Rimac uvjeren je da motore stare škole čeka unosna i dugovječna budućnost, barem u segmentu najskupljih automobila na svijetu.

Govoreći za CNBC, Rimac je iznio tezu da se automobilsko tržište nepovratno dijeli na dva svijeta. Svakodnevni prijevoz postat će potpuno električan, dok će skupocjeni, egzotični automobili postajati sve mehaničkiji, emotivniji i namjerno ekstravagantni. Njegova usporedba dolazi iz svijeta satova, gdje jeftina digitalna tehnologija briljantno obavlja praktičan posao, no bogati kupci i dalje sretno troše bogatstva na zamršene mehaničke satove.

"Za normalne automobile i normalne ljude, velika većina bit će električna. Viši segment, sportski automobili i sve iznad toga, ostat će na motorima s unutarnjim izgaranjem još jako dugo, baš kao i satovi", rekao je Rimac

U svemu tome, doduše, postoji i doza ironije. Upravo je Rimčeva Nevera pokazala koliko uvjerljivo jedan električni automobil može potući suvremene benzinske superautomobile u utrkama ubrzanja. Ono što, međutim, nije napravila tako spektakularno jest prodaja. Činjenica da sve Nevere još uvijek nisu rasprodane dokazala je da goleme performanse same po sebi ne stvaraju i golemu želju kod kupaca.

V16 motor kao dokaz filozofije

Čini se da je Bugatti, koji je prvo razmatrao, a zatim i odbacio ideju da nasljednik Chirona bude potpuno električan, tu lekciju dobro naučio. Njihov novi model, Tourbillon, predstavljen u lipnju 2024. godine, spaja električnu asistenciju s atmosferskim 8,3-litrenim V16 motorom razvijenim u suradnji s Cosworthom. Taj pogonski sklop ukupno proizvodi 1.800 konjskih snaga, od čega čak tisuću dolazi od samog benzinskog motora. Rimac je čak najavio da razmatra i ručni mjenjač za neke buduće modele.

Ovaj proizvođač hiperluksuznih automobila odbacio je i digitalne zaslone koji su preplavili unutrašnjosti gotovo svakog novog vozila. Umjesto toga, Tourbillon ima instrumentnu ploču u stilu mehaničkog sata, koja izgleda posebno čak i kad je automobil ugašen i koja za 15 godina neće nalikovati na zastarjelu potrošačku elektroniku.

Obje te značajke, motor i instrumentna ploča, miču naglasak s čiste brzine, koja, kako Rimac tvrdi, postaje prilično loš faktor razlikovanja. Kad relativno pristupačni električni automobili mogu ponuditi ubrzanja koja bi posramila hiperautomobile od prije desetak godina, skidanje još jedne desetinke sekunde ili dodavanje 100 konjskih snaga uglavnom kupuje samo pravo na hvalisanje, bez stvarne koristi za kupca.

Kad performanse postanu 'roba s police'

"Danas možete za otprilike 50.000 dolara kupiti automobil iz Kine koji je brži od bilo kojeg sportskog automobila od prije 10 godina. Performanse doista postaju sekundarne", napominje Rimac.

Karakter, teatralnost i majstorstvo izrade puno je teže pretvoriti u robu široke potrošnje, za razliku od sirove snage. Čini se da se kupci Tourbillona slažu s tom filozofijom. Svih 250 primjeraka već je rezervirano, unatoč početnoj cijeni od otprilike 4,5 milijuna dolara. Rimac dodaje da kupci u prosjeku potroše dodatnih 600.000 do 700.000 dolara na personalizaciju. Najnoviji unikatni modeli Bugattija, poput Destriera, tu filozofiju guraju još dalje, jer bogati klijenti sve više žele predmete koji su nepogrešivo njihovi, a ne samo skuplje verzije onoga što posjeduje netko drugi.