Dok se svijet suočava s posljedicama sukoba u Iranu i njegovim utjecajem na globalnu politiku i ekonomiju, na energetskom tržištu odvijaju se tihe, ali tektonske promjene. Dok cijena nafte prijeti probijanjem psihološke granice od 100 dolara po barelu, cijena energije iz baterija pala je ispod jednako važne granice od 100 dolara po megavatsatu, signalizirajući da bi se tranzicija s fosilnih goriva mogla odvijati brže nego što smo očekivali.

Prema analizi Bloomberg Opiniona, ovaj cjenovni preokret nije samo privremeni trend. Dok analitičari predviđaju da će cijena nafte nastaviti rasti za tri do šest dolara dnevno dokle god traje sukob, tehnologija baterija postala je toliko konkurentna da povratka na staro više nema. Da bismo razumjeli razmjere ove promjene, dovoljno je usporediti energetsku vrijednost. U jednom barelu nafte nalazi se otprilike 1,6 megavatsati energije. Trenutna cijena električne energije iz mreže koja koristi četverosatne baterije iznosi oko 78 dolara po megavatsatu, što je energetski ekvivalent cijeni od 125 dolara po barelu nafte.

No, ključna razlika leži u učinkovitosti. Elektrane na naftu imaju iskoristivost od oko 30 posto, što znači da se 70 posto energije gubi. S druge strane, baterije na razini komunalnih usluga vraćaju oko 80 posto električne energije koju pohrane. Čak i modernije plinske elektrane, s učinkovitošću do 60 posto, u velikom dijelu svijeta postale su skuplji izvor električne energije od baterija koje se pune jeftinom obnovljivom energijom kada sija sunce ili puše vjetar.

Ova promjena paradigme nije ograničena samo na velike energetske sustave, već se izravno odražava i na džepove potrošača. U svijetu električnih vozila, svaki porast cijene nafte čini baterije još privlačnijima. Ironično, čini se da je američki predsjednik Donald Trump svojim potezima prema Iranu dao svijetu ogroman poticaj u smjeru dugo najavljivane tranzicije s nafte. Iako su specifičnosti tog "poticaja" daleko od idealnih, konačni rezultat bi mogao biti iznimno pozitivan za planet.