Kawasakijev električni Ninja vraća se i za 2027. godinu, no mnogi se vozači, posebno oni izvan Europe, s pravom pitaju zašto. S cijenom od oko 9.000 eura, Ninja e-1 ABS nudi maksimalno samo 12 konjskih snaga (9 kW). Iako takve skromne performanse imaju smisla na europskom tržištu, u ostatku svijeta djeluju gotovo kao šala.

Glavni razlog leži u strogim europskim kategorijama vozačkih dozvola koje mlađim ili novim vozačima ograničavaju pristup snažnijim motociklima. Model e-1 dizajniran je tako da savršeno odgovara A1 kategoriji, za koju je i namijenjen. Međutim, u zemljama poput SAD-a takva ograničenja uglavnom ne postoje, što vozačima početnicima omogućuje da za svoj prvi motocikl odaberu nešto sa znatno boljim performansama. 

Europska računica, globalni problem

Problem postaje još očitiji kada se e-1 usporedi s Kawasakijevim vlastitim benzinskim modelima. Iako cijene za 2027. još nisu poznate, usporedba s aktualnim modelima je u najmanju ruku neobična. Primjerice, Ninja 500 s 51 KS i ABS-om košta oko 7.000 eura. Čak se i osjetno jači Ninja 650 sa 67 KS i cijenom od oko 8.600 eura čini kao bolja prilika. Oba modela nude neusporedivo više snage i svestranosti za manji iznos.

Osim toga, navedena snaga kod benzinaca dostupna je u svakom trenutku. Kod modela e-1, maksimalnih 12 KS dostupno je samo na 15 sekundi korištenjem takozvanog "e-boost" načina rada, dok je ostatak vremena vozač ograničen na skromnih sedam konjskih snaga. Sva tri benzinska modela s jednim spremnikom goriva mogu prijeći najmanje 275 kilometara, dok e-1 nudi bijednih 66 kilometara dometa, i to pod uvjetom da se koristi ECO način rada i izbjegava "e-boost".

Kome je onda namijenjen?

Za tradicionalne kupce motocikala, ovaj model nema nikakvog smisla. Ipak, Kawasaki vjeruje da cilja na jednu specifičnu, usku skupinu kupaca. Model e-1 zapravo je sportski dizajniran gradski skuter s "twist-and-go" prijenosom. Budući da je električan, nema kvačila koje treba svladati, nema buke benzinskog motora, a "Walk" način rada nudi čak i pomoć pri guranju naprijed i natrag, što olakšava manevriranje s njegovih 140 kilograma.

Njegov najveći adut su dvije odvojive baterije. To znači da ih stanari u zgradama mogu jednostavno ponijeti sa sobom u stan i napuniti, umjesto da traže parkirno mjesto s pristupom struji. Svakoj bateriji potrebno je oko 3,7 sati za potpuno punjenje. Naravno, baterije je moguće puniti i dok su u motociklu. Korisničko iskustvo upotpunjuju i detalji poput TFT zaslona s mogućnošću povezivanja s pametnim telefonom.