Tijekom posljednja dva desetljeća, veliki ekrani nalik tabletima tiho su potisnuli tradicionalne gumbe i prekidače na margine, ako ih u nekim slučajevima, poput Teslinih modela, nisu i potpuno eliminirali. Mnogi proizvođači danas s ponosom ističu svoje prostrane digitalne zaslone kao ključnu prodajnu prednost.

Sada, studija koju su proveli Sveučilište u Washingtonu (UW) i Toyota Research Institute brojčano potkrepljuje istinu koju smo već znali. Ovi ekrani mogu biti nevjerojatno ometajući i opasni kada se koriste tijekom vožnje.

Skrivena cijena modernih interijera

Istraživanje pod nazivom "Touchscreens in Motion: Quantifying the Impact of Cognitive Load on Distracted Drivers," objavljeno je u zborniku radova 38. godišnjeg ACM simpozija o softveru i tehnologiji korisničkog sučelja u rujnu 2025. godine. Čak 16 sudionika smješteno je u realistični simulator vožnje dok su istraživači pratili pokrete očiju i ruku, širenje zjenica i vodljivost kože. Od vozača je zatraženo da koriste zaslon osjetljiv na dodir u vozilu i izvršavaju zadatke temeljene na pamćenju, osmišljene za mjerenje mentalnog opterećenja. Veličina zjenica i elektrodermalni odgovor pružili su ključne podatke o tome koliko se mozak naprezao.

Ukratko, kada su vozači morali obavljati rutinske zadatke na zaslonu dok su se kretali simuliranim urbanim okruženjem, njihova sposobnost vožnje i točnost na ekranu osjetno su se pogoršale. Što je zadatak bio složeniji, to je učinak bio lošiji. Važno je naglasiti da ovdje ne govorimo o pisanju poruka ili pregledavanju društvenih mreža. Studija se usredotočuje na svakodnevne zadatke koje proizvođači automobila očekuju da vozači obavljaju kroz slojevite digitalne izbornike - podešavanje zvuka ili pak upravljanje kroz sučelje. Zadaci koji su se nekada obavljali jednim okretom prekidača sada zahtijevaju istovremeno korištenje očiju, ruku i kognitivnih kapaciteta.

Što je simulator otkrio

Rezultati su bili poražavajući za ljubitelje velikih infotainment sustava u stilu tableta. Interakcija sa zaslonom osjetljivim na dodir smanjila je točnost i brzinu odabira za više od 58 posto u usporedbi s uvjetima kada se ne vozi. Istovremeno, odstupanje od vozne trake povećalo se za više od 40 posto nakon što je uvedena interakcija sa zaslonom. Drugim riječima, vozači su postali lošiji u vožnji i lošiji u korištenju ekrana, i to istovremeno.

Bilo bi lako pomisliti da je rješenje jednostavno vratiti se fizičkim gumbima. Nažalost, to se vjerojatno neće dogoditi. Iako su neki proizvođači voljni vratiti dio fizičkih prekidača, ekrani su toliko jeftini i jednostavni za implementaciju i prodaju da će i dalje biti ključan dio automobila. Kako onda proizvođači mogu poboljšati sigurnost? Studija nudi nekoliko ideja.

Prvo, predlaže se smanjenje broja izbornika potrebnih za obavljanje funkcija koje se često koriste tijekom vožnje, primjerice dodavanjem izravnog pristupa tim funkcijama na zaslonu. Osim toga, sustavi bi mogli postati pametniji učenjem predviđanja određenih unosa i vizualnim isticanjem važnijih gumba. Na kraju, studija sugerira da bi se mogli koristiti sustavi osjetljivi na opterećenje koji bi detektirali visoko kognitivno opterećenje vozača i reagirali privremenim ograničavanjem nekih funkcija ili upozoravanjem vozača da se usredotoči na cestu.

U konačnici, dolazimo do zaključka da bi korisnička sučelja trebala biti dizajnirana prema tome kako se ljudi stvarno ponašaju, a ne kako bi proizvođači automobila željeli da se ponašaju. Tko bi rekao.