Od početka ovog ljeta u medijima vrište naslovi kako država daje do 15 tisuća eura potpore velikim obiteljima uz glavni navod: "Pričekajte s kupnjom automobila". O čemu se točno radi? Naime, Ministarstvo demografije i useljeništva u suradnji sa zakladom „Hrvatska za djecu“ pokrenulo je pilot-program sufinanciranja kupnje vozila sa sedam ili više sjedala za obitelji s četvero i više djece, a prijave su službeno započele 10. rujna 2026.

Potpora do polovice cijene vozila

Financijski model potpore postavljen je tako da država pokriva 50 posto vrijednosti vozila s uključenim PDV-om, pri čemu maksimalan iznos potpore po korisniku može doseći 15.000 eura. To u praksi znači da bi za vozilo vrijedno, primjerice, 20.000 eura obitelj mogla dobiti 10.000 eura potpore, dok bi za automobil čija cijena iznosi 30.000 eura ili više, potpora bila fiksirana na najviših 15.000 eura. Ključna informacija za mnoge jest da se mjerom može sufinancirati kupnja novog, ali i rabljenog vozila. Ukupan budžet pilot-programa iznosi 2,2 milijuna eura, osiguranih iz lutrijskih sredstava. Inače, u Hrvatskoj, prema popisu stanovništva iz 2021. godine, živi više od 20.000 obitelji s četvero ili više djece pa se postavilo pitanje hoće li navedena sredstva biti dovoljna za sve zainteresirane. Moje mišljenje je da iznos nikako neće biti dovoljan i potrošit će se u prvom danu mjere, a konkretno nikoga neće potaknuti na odluku za širenje obitelji.

Put do potpore nije automatski otvoren svima. Ministarstvo je definiralo niz uvjeta koje podnositelji zahtjeva moraju zadovoljiti. Pravo na potporu može ostvariti fizička osoba koja ima četvero ili više biološke, odnosno posvojene djece. Jedan od temeljnih uvjeta jest da je podnositelj zahtjeva zaposlen ili ostvaruje dohodak od samostalne djelatnosti, čime se osigurava da obitelj ima financijsku stabilnost za podmirenje preostalog dijela cijene vozila. Uz to, podnositelj zahtjeva ili netko od članova kućanstva mora posjedovati važeću vozačku dozvolu B kategorije.

Postoji i važna restrikcija koja se odnosi na postojeći vozni park obitelji: nitko u kućanstvu ne smije imati u vlasništvu vozilo sa sedam ili više sjedala koje je mlađe od deset godina.

Kome ova mjera zapravo pomaže?

Na kraju, postavljam temeljno pitanje – kome ova mjera zapravo pomaže? Imamo četiri potencijalne situacije:

1. Postojeće obitelji s četvero i više djece: Činjenica je da većina ovakvih obitelji već posjeduje automobil sa 7 sjedala jer naprosto ne mogu kvalitetno živjeti bez takvog automobila – to im je potreba, a ne luksuz. Čak i da se radi o obiteljima koje su prije 2-3 mjeseca postale bogatije za četvrto dijete, mjera im vjerojatno nije od koristi jer su takve obitelji bile prisiljene pobrinuti se na vrijeme da imaju prijevozno sredstvo. Obitelji kojima bi mjera eventualno mogla pomoći su one koje imaju stari automobil sa 7 sjedala datuma proizvodnje prije 2016. godine.
2. Obitelji koje će dobiti četvrto dijete tijekom narednih nekoliko mjeseci: Ovakve obitelji mogu predati zahtjev za sufinanciranje vozila nakon što im se rodi dijete, ali će im zahtjev sigurno biti odbijen jer su sredstva praktički već potrošena. Nakon što im se rodi dijete, njima treba vozilo sa sedam sjedala i nemaju luksuz čekati i nadati se da će se u budućnosti opet pojaviti ova mjera.
3. Obitelji koje planiraju uskoro imati četvero djece: Ovakve obitelji će možda postati po četvrti put roditelji za 9 mjeseci ili nakon toga. Hoće li se odlučiti na taj korak radi subvencije kupnje automobila? Naravno da neće! A čak i da im je to nekakav motiv, tko im garantira da će se za 9 mjeseci ili više mjera opet pojaviti i biti aktivna ili da se neće utrošiti sada odobrena sredstva?
4. Obitelji kojima se upravo sad rodilo četvrto dijete: Ovo su obitelji koje su igrom slučaja na dobitku. Planirali su četvrto dijete, i evo, upravo nakon poroda nenadano se pojavila mjera koja će im pomoći u životu – pod uvjetom da se nisu unaprijed pobrinuli za egzistenciju.

Da rezimiramo, mjera koja se naziva demografskom ustvari i nije demografska. Od koristi je prvenstveno obiteljima kojima je igrom slučaja nedugo prije 10. rujna rođeno četvrto dijete te postojećim velikim obiteljima koje imaju stari automobil i planiraju ga mijenjati.

Hoće li 2,2 milijuna eura biti dovoljno?

Kao što sam rekao, navedeni iznos neće biti dovoljan tj. nije dovoljan. Navodno je u prvih 8 sati od početka prijava podneseno preko 250 zahtjeva, a do kraja tog istog dana čak 500 zahtjeva, što znači da su sredstva praktički potrošena već tijekom jutarnjih sati prvog dana. Unutar iznosa od 2,2 milijuna eura stane ukupno 146 vozila subvencioniranih s maksimalnih 15.000 eura. Ako svaki od tih 500 zahtjeva bude odobren, to bi iznosilo 4.400 eura po zahtjevu (debelo ispod granice od 15.000 eura). Drugim riječima, većina tih zahtjeva neće biti odobrena.

Kome je mjera koristila? Kao što sam naveo – koristila je isključivo velikim obiteljima koje mijenjaju stari automobil ili novim svježim velikim obiteljima koje su imale značajne sreće s datumima. Ako i postoje, vjerujem da su ovi drugi slučajevi u minornom broju. Postojeće velike obitelji koje imaju automobil star do 10 godina i koje su ga samostalno financirale nemaju nikakve koristi od ove mjere.

Zašto ova mjera nije demografska?

Pozdravljam bilo koju mjeru koja ljudima pomaže i olakšava život. Vjerujem da je razveselila mnoge velike obitelji koje su značajno povoljnije zamijenile stari automobil. No, takva mjera ne može se nazvati demografskom – nikoga nije potaknula na širenje obitelji, zasigurno nije utjecala na povećanje broja djece, i ustvari, radi se o običnoj subvenciji postojećem dijelu društva – da se banalno izrazim, poput umirovljeničkog doplatka koji se dijeli umirovljenicima koji se prvi prijave – ne svima, jer nema za sve, budući da je mjera simbolična (gledajući ukupna sredstva) i jednokratna.

Kako ovu mjeru pretvoriti u demografsku?

Mjera bi sama po sebi imala smisla kad bi svaka obitelj s četvero i više djece imala pravo jednom iskoristiti ovu potporu, i to bilo kada - bez uvjeta imaju li već sličan automobil u svom vlasništvu ili ne. Jer zašto kazniti nekoga tko je automobil samostalno kupio, a nagraditi nekoga tko ga je samostalno kupio, ali ranije, ili ga pak uopće nije kupio? Na taj način velike obitelji će osjetiti stvarnu korist od ove mjere, a neće je moći iskorištavati nebrojeno puta. Možda nekim obiteljima još uvijek ne treba novi(ji) automobil sa 7 sjedala, ali zasigurno će im u budućnosti trebati. Kad bi apsolutno sve velike obitelji u Hrvatskoj odlučile kupiti automobil skuplji od 30 tisuća eura (što je malo vjerojatno), ovakva mjera bi državni proračun stajala maksimalno 300 milijuna eura. Iako, računajte da će dio tog iznosa biti vraćen državi kroz uplaćeni PDV. 

Alternativno, ako su sredstva strogo ograničena, mjera bi trebala vrijedi samo za obitelji koje su od unaprijed određenog datuma ušle u tu kategoriju - bez ikakvog dodatnog uvjeta ili straha hoće li im zahtjev biti odobren ili ne. Ovo će obiteljima s troje djece svakako biti dodatni poticaj da se ohrabre i odvaže na četvrto dijete znajući da ih čeka pomoć u obliku sufinanciranja novog automobila.