Postoje automobili koji odmah otkrivaju svoju filozofiju. Kod njih je jasno što nude i zašto postoje. I onda postoje oni kod kojih to nije tako očito, oni koji malo pomiču granice i izlaze iz vlastite zone komfora. Bigster je upravo takav auto. Već nakon prvih nekoliko kilometara postalo mi je jasno da ovo nije samo još jedna 'veća Dacia', nego model koji pokušava redefinirati što ta marka uopće znači.

Navika je snažna stvar. Godinama je Dacia značila racionalan izbor, auto koji se kupuje glavom, a ne srcem. Bigster tu logiku ne negira, ali ju ozbiljno proširuje. Po prvi put sam imao dojam da se ovaj automobil može promatrati i bez stalnog podsjećanja na to koliko košta. I to je možda njegova najveća promjena u odnosu na druge Dacije.

Nije premium, ali nije ni kompromis

Na cesti djeluje veće nego što brojke sugeriraju. Dugačak je gotovo 4,6 metara, ali to nije samo podatak na papiru, nego nešto što se vidi i osjeti. Prednji kraj je visok i okomit, bokovi su ‘punašni’, a stražnji dio širok i ‘nabildan’. Nema pretjerane elegancije, ali ima onu vrstu samopouzdanja koju traže kupci u ovom segmentu, na malo drugačiji način. Ne pokušava biti premium, ali ne djeluje ni kao kompromis.

Journey izvedba dodatno naglašava taj dojam. Veliki kotači od 19 inča, robusni detalji i općenito zreliji izgled čine ga ozbiljnijim nego što bi itko prije desetak godina povezao s Dacijom. U retrovizoru ne izgleda kao ‘jeftiniji veliki SUV’, nego kao ravnopravan pripadnik klase, zapravo možda i nešto više jer dizajn je upadljiv i definitivno poseban.

Ergonomija oduševljava, plastika baš i ne

Unutra se ta priča nastavlja. Da, plastika je i dalje tvrda, i to se ne skriva. Ali više nema onog osjećaja da je sve podređeno štednji. Površine su logično i maštovito oblikovane, spojevi su čvrsti, a sve djeluje kao da je netko rekao - ‘neka bude jednostavno, ali dobro’.

Iako će rijetko tko dizajn unutrašnjosti nazvati spektakularnim, ergonomija me je jednostavno - oduševila. Sve je intuitivno, bez potrebe za nekim posebnim privikavanjem, učenjem ili otkrivanjem novih digitalnih trendova koji gotovo redovito idu ‘protiv čovjeka za volanom’. Automatska klima ima fizičke komande, što je danas sve više rijetkost, infotainment reagira brzo, a digitalni instrumenti su pregledni i sadrže sve potrebne informacije bez nepotrebnog kompliciranja. To su sitnice koje u svakodnevnoj vožnji čine razliku, pogotovo kad se puno vozite.

Mjesta ‘kao u priči’

Prostor je posebna priča. Straga se sjedi opušteno, bez ‘razmišljanja o koljenima ili glavi’ Čak i kad naprijed sjedi visoka osoba, viša od 190 cm, straga za jednako visoku osobu ostaje dovoljno mjesta da se ne osjeća nimalo skučeno ili ‘ograničeno’. To je onaj tip komfora koji se primijeti odmah i itekako osjeti na duljim putovanjima.

Prtljažnik je još jedan argument u korist Bigstera. Velik je (566 do 1851 litre), pravilnog oblika i lako iskoristiv. Ukupno gledano u Bigsteru nema nepotrebnih kompromisa ni čudnih rješenja, sve je jasno i funkcionalno. To je auto koji bez problema preuzima ulogu obiteljskog prijevoznog sredstva, bez potrebe za dodatnim razmišljanjem i ‘kombinatorikama’.

Novi hibrid je napravio pomak

Dobra priča se nastavlja i kad se krene voziti. Novi hibridni sustav dodatno definira jako pozitivan karakter automobila. Bigster se vozi tiše nego što bi se očekivalo od SUV-a ove veličine. Kreće uvijek na struju, bez ikakve drame, i često ostaje u električnom režimu dulje nego što bi se očekivalo. U gradskoj vožnji to znači da se velik dio vremena vozi u tišini. Nema vibracija, nema trzaja, samo lagano kretanje kroz promet. Benzinski motor se uključuje gotovo neprimjetno, sve dok ne odlučite jače stisnuti gas. Onda zna biti malo preglasan i mrvicu ‘naporan’.

Na otvorenoj cesti hibrid zadržava uglađenost. Nema naglih reakcija, sve je linearno i predvidljivo. Snage ima dovoljno, ali nije naglašena. Ovo nije auto koji poziva na brzu vožnju, nego onaj koji potiče miran ritam vožnje.

Autocesta otkriva drugu stranu. Pri višim brzinama buka postaje izraženija, osim od motora dolazi i posebno od vjetra i podloge. Nije riječ o nečemu dramatičnom, ali jasno pokazuje da Bigster nije zamišljen kao krstarica ‘na duge pruge’. Ipak, stabilnost ostaje dobra, auto drži pravac sigurno i ne zahtijeva stalne korekcije.

Udobnost kao prioritet broj jedan, dva i tri

Ovjes je podešen s naglaskom na udobnost. Neravnine filtrira bez problema, čak i na lošijim cestama, ali uz cijenu blagog naginjanja u zavojima. To nije problem, nego karakter. Bigster ne pokušava biti sportski, već prvenstveno udoban. U tom stilu je i prilično lagan upravljač koji je dosta precizan, ali bez previše povratnih informacija.

Očekivano, potrošnja je vrlo mala. U gradu se bez problema spušta na oko pet litara, a u kombiniranoj vožnji ostaje vrlo umjeren s oko 5,5 do 6 litara na 100 kilometara. No ono što stvarno impresionira je ponašanje u laganoj vožnji otvorenom cestom kada se potrošnja može spustiti i ispod 4 l/100 km.

Ova Dacia više nije jeftin auto, ali je dobra vrijednost za novac

Auto ne pokušava biti najbrži, ni najluksuzniji, nego jednostavno učinkovit i praktičan. I u tome je vrlo uvjerljiv. Naravno, kompromisi postoje. Sjedala su više korektna nego vrhunska, plastika ne skriva porijeklo, a završna obrada nije na razini skupljih konkurenata. No razlika je u tome što ti kompromisi više ne definiraju auto. Oni su tu, ali ne dominiraju.

Cijena od 33.650 eura jasno pokazuje koliko se Dacia promijenila. Bigster više nije ‘jeftin auto’. U ovom izdanju ulazi duboko u teritorij preko 30.000 eura. No kada se sagleda sve što nudi, postaje jasno da i dalje igra na kartu vrijednosti, samo sada u višoj klasi. Bigster više nije Dacia koja je ‘izbor iz nužde’. On je izbor iz logike, ali i iz želje da se dobije što više za uloženi novac. I po prvi put, ta logika ne djeluje kao kompromis.

Isti auto, druga filozofija: 4x4 verzija vraća Bigster bliže njegovim korijenima

Kad se iz hibrida sjedne u Bigster 1.2 TCe 4x4 Extreme, razlika je odmah očita. Na papiru su to dvije verzije istog auta, ali u stvarnosti djeluju kao dva različita pristupa istoj ideji.

Prvo što se primijeti je motor. Trocilindarski turbobenzinac nema onu tišinu i uglađenost hibrida, ali nekima će se sigurno činiti da se ponaša prirodnije i samim time ugodnije od kompliciranog hibrida. Reagira direktnije, izravniji je, ali i traži više angažmana. Iako je slabiji, snage ima dovoljno, a način isporuke čini vožnju življom, ali i malo grubljom.

Ručni mjenjač dodatno naglašava tu razliku. Nakon automatskog hibrida djeluje ‘staromodno’ s kraćim prijenosima i nešto grubljim hodom. Posebno mi je smetala vrlo kratka prva brzina koja je možda dobra na terenu, ali u gradskoj vožnji to znači više posla i manje opuštenosti.

No ono što ova verzija ima je karakter. Pogon na sve kotače mijenja način na koji se Bigster ponaša na lošim podlogama. Na makadamu, blatu ili snijegu djeluje sigurnije i uvjerljivije. Tu dolazi do izražaja ono što Dacia najbolje zna - robusnost. Razmak od tla i sustav pogona daju mu sposobnosti koje većina SUV-ova u ovoj klasi nema. Nije riječ o pravom terencu, ali može otići dalje nego što bi se očekivalo i dalje nego u tipičnom predstavniku klase.

Kombinirana potrošnja je osjetno viša i kreće se oko 7,5 litara, što je realno za ovu konfiguraciju. U usporedbi s hibridom to djeluje kao korak unatrag, ali u kontekstu 4x4 benzinca i dalje je vrlo korektno. Tu je još jedna minimalna razlika, a to je obujam prtljažnika koji je, zbog pogona, ovdje nešto manji, 556 do 1799 litara. Razlika koja se u praksi ne vidi ni povećalom.

Na kraju, s obzirom na to da su cijene obje verzije gotovo identične, razlika između njih svodi se na prioritete. Hibrid je uglađeniji, tiši i znatno štedljiviji te u svakom pogledu bolji auto za grad. 4x4 verzija je robusnija, direktnija i spremnija za lošije uvjete. Obje imaju smisla, ali za potpuno različite tipove kupaca.

Tehnički podaci - Dacia Bigster Hybrid 155

• +38

Tehnički podaci - Dacia Bigster 1.2 TCe 4x4 Extreme

• +47