Sjećam se tih prvih vožnji kao da su bile jučer, a ne prije više od 15 godina. Izvorni Duster već je nakon nekoliko stotina kilometara provedenih za upravljačem otkrio vrlo poželjan spoj nepretenciozne jednostavnosti, izdržljivosti i prikladnosti za sve situacije. Imao je ‘ono nešto’ po čemu se moglo naslutiti da bi mogao ‘kliknuti’ s kupcima, što je tijekom narednog desetljeća i pol itekako učinio - od 2010. do danas prodano je više od dva i pol milijuna primjeraka prvih dviju generacija.

I to unatoč tome što je u početku bio prilično oskudno opremljen, uz ručnu klimu, halogena prednja svjetla, izostanak tempomata ili grijanja sjedala te bilo koje druge ‘raskošne’ stavke.

Aktualni, treći Duster, prikazan prošle godine, cestu noću sada osvjetljava LED tehnologijom, kabinu hladi automatskom klimom, vozač i suvozač sjede na grijanim sjedalima, brzinu na autocesti održava tempomat, prilikom parkiranja pomažu kamera i senzori, a kišu s vjetrobrana uklanjaju automatski brisači (istina, ponešto od spomenutog moglo se dobiti i u drugoj generaciji). Dakako, tu je i čitav niz sigurnosnih sustava asistencije i moderniji infotainment. Sve je to ‘nice to have’, kako bi rekli u marketinškim krugovima, no mene je ponajprije zanimalo je li novi Duster zadržao gore spomenuti set vrlina koji je njegove prve dvije generacije učinio toliko poželjnima.

Originalan dizajn

Razumijem da je komentiranje dizajna nekog automobila potpuno subjektivna aktivnost, no teško mi je zamisliti da ima puno onih kojima se izgled novog Dustera ne sviđa. Rijetko koji moderni SUV izgleda tako prepoznatljivo (zamijeniti ga možete eventualno s njegovom nedavno lansiranom većom varijantom, modelom Bigster), a njegove oštrije linije, pogotovo poklopca motora, prednjeg odbojnika i blatobrana, daju mu određenu isklesanost koja je nedostajala kod zaobljenijih prijašnjih varijanti. Posebno mi je upečatljivo kako su prednja svjetla i maska uklopljeni u jednu tanku, široku cjelinu, dok su zanimljive i zaštitne obloge blatobrana izrađene od 20 posto reciklirane plastike (s umetnutim bijelim flekicama). Cjelokupan vanjski dizajn izgleda robusno i moderno te vrlo zanimljivo u opcijskoj Sandstone bež boji (590 eura) i uz Journey opremu serijske 18-inčne Tagasan aluminijske kotače (dostupni su i 16-inčni čelični i 17-inčni aluminijski). 

Osim što je funkcionalno vrlo jednostavan, interijer je sada promišljenije izveden što se tiče boja i tekstura materijala prednje konzole, obloga vrata i presvlaka sjedala, a zgodan je detalj i u veliku, plavu površinu ispred suvozača utisnut natpis ‘Duster’. Ergonomski je dobro osmišljen, jer je sve što trebate tamo gdje biste očekivali, od nadohvat ruke pozicioniranih fizičkih kontrola klime na središnjoj konzoli, ispod kojih su dva korisna pretinca (s podlogom za bežično punjenje mobitela i dva USB-C priključka), do jasnih fizičkih tipki na upravljaču.

Od druge razine opreme naviše (Journey je treća od četiri) ispred vozača se nalaze sedaminčni digitalni instrumenti s tri različita prikaza, a središnji 10,1-inčni dodirni zaslon sadrži Media Display infotainment. Njegov softver je vrlo pregledan, jasan za snalaženje i dovoljno brz, no svejedno sam, kao kod većine današnjih automobila, radije koristio uvijek vrlo dobar Android Auto (dostupan je i Apple CarPlay).

Da, većina površina interijera izrađena je od tvrde plastike, no spomenute različite teksture i boje čine ih vizualno zanimljivima. Uostalom, kome smeta tvrda plastika možda nije shvatio poantu Dacijinih automobila, jer takvi se materijali, osim što su otporniji na ogrebotine, lakše čiste te pristaju ovakvom automobilu. Presvlake sjedala testiranog primjerka imaju i umetke nalik traperu koji dobro izgledaju i ugodni su na dodir.

Prednja sjedala prvotno djeluju suviše tvrdo, no u vožnji, čak tijekom višesatne, pokazuju se vrlo udobnima, premda sam nekoliko puta poželio malo bolju podršku tijelu u zavojima. Putnicima straga na raspolaganju je solidna prostranost s obzirom na Dusterove kompaktne vanjske dimenzije (4343 mm uz 2657 mm međuosovinskog razmaka), pa se ni viši od 185 cm neće osjećati osobito skučeno. Iza njih je prtljažnik čiji je početni volumen od 430 litara preklapanjem stražnjih sjedala moguće povećati na ukupno 1545 l.

Malo struje za više ekologije

Prvu hibridnu verziju Dustera pokreće pogonski sklop kojeg čine 1,6-litreni benzinac od 94 KS, 49 KS snažni elektromotor i visokonaponski starter-generator, baterija od 1,2 kWh te automatski ‘mjenjač’ s četiri stupnja prijenosa za četiricilindraša i dva za elektromotor. Prijenos ne koristi klasičnu spojku, dok o kombiniranju stupnjeva brine elektronika.

Hibridni sustav Dustera sa semafora uvijek pokreće strujom te uglavnom osigurava ugodno snažna i linearna ubrzanja kakva podsjećaju na ona svojstvena pravim EV-ima. Pri odlučnijim unosima desnom papučicom budi se i vožnji pridružuje benzinac, a prelasci između strujnog i benzinskog pogona uglavnom su neprimjetni kod pažljive, lagodne vožnje. No, kod naglijih zahtjeva za ukupnom snagom sustava od 140 KS ta je tranzicija katkad primjetno grublja te sustavu pritom treba koji trenutak previše da odluči koji će stupanj prijenosa odabrati. U normalnoj, svakodnevnoj vožnji gradom, recimo, nisam primijetio tu grubost ili neodlučnost, no na otvorenoj cesti povremeno može zasmetati. Uglađenost vožnje je pohvalna u gradu i na otvorenoj cesti, a bila bi i na autocesti da se pri višim brzinama oko okvira vjetrobrana ne javlja nešto izraženija, ali svejedno nenametljiva buka vjetra.

Performanse koje hibridni sustav pruža su dobre, svakako subjektivno djeluju bolje nego što nagovještava podatak od 10,1 sekundu za ubrzanje s mjesta do 100 km/h, dok je maksimalna brzina od 160 km/h tek adekvatna.

Uz pažljivo štedljivu vožnju gradom, prosjek potrošnje moguće je održavati između tri i četiri litre na 100 kilometara, na otvorenoj cesti između pet i šest litara, a na autocesti, pod uvjetom da se pridržavate ograničenja brzine, rijetko kada prelazi sedam litara.

Sve bolji i bolji

Duster u vožnji djeluje bitno ‘odraslije’ u odnosu na prethodnika. Čak i s nepotrebno velikim 18-inčnim kotačima (verzije na 17-inčnim su udobnije), ovjes uvjerljivo i bez izraženih prijenosa udaraca upija gradske neravnine, dajući dojam solidnosti i čvrstoće koja, iako se radi o neznatno unaprijeđenom spoju MacPhersona sprijeda i polukrute osovine straga, nudi za razinu bolju podatnost nego prije. Gradsku vožnju ugodnijom čini i ugodno lagan servoupravljač koji s povećanjem brzine postaje predvidljivo teži i precizniji, premda su povratne informacije koje pruža ograničene. 

Na otvorenim, zavojitim cestama karoserija se blago nagne, no trenutak kasnije ovjes se postavi u neutralan položaj koji zadržava kroz zavoj i pritom omogućuje ugodno brzu vožnju prije, naposljetku, predvidljivog popuštanja ‘gripa’ prednjih eko-guma Continental EcoContact 6Q.

Na autocesti i općenito pri višim brzinama, Duster je ugodno stabilan i pruža opuštajuće lako održavanje zadanog pravca.

Testirana verzija snagu prenosi samo prednjim kotačima, što znači da je udaljenost karoserije od tla 209 umjesto 217 mm, što je sasvim dovoljno za povremene izlete izvan asfalta i vožnju nezahtjevnim šumskim putevima ili, pak, osvajanje gradskih rubnjaka. 

Još bolje novije izdanje

Dacia Duster Hybrid 140 s Journey opremom stajala je od 27.800 eura, odnosno s dodatnom opremom testiranog primjerka (Sandstone boja i paket City) cijena je iznosila 28.880 eura. Cifre navodim u prošlom vremenu jer je Dacia za modelsku godinu 2026. testirani hibridni sustav zamijenila snažnijom verzijom Hybrid 155 koja s Journey opremom stoji samo 500 eura više (od 28.300 eura).

Journey razina opreme, među ostalim, sadrži 18-inčne kotače, prednje i stražnje senzora s kamerom za vožnju unatrag, LED prednja svjetla, automatsku klimu, digitalne instrumente (7-inčne) i dodirni zaslon infotainmenta (10,1-inčni) s navigacijom, bežični punjač za mobitel, tempomat, itd.

Za svakog ponešto

Duster je primjetno napredovao u odnosu na prethodnika, kako pogonskim sklopom (dostupni su i blago hibridni benzinci te LPG varijante, ali ne i dizelaš), tako i opremom, odnosno cijenom. Ovo posljednje danas se odnosi na svaki aspekt naših života, pa i nije neko iznenađenje. Iako je Duster u ovoj izvedbi teško nazvati ‘budget’ opcijom, cijena Hybrida ne čini mi se nerazumno visokom. Uostalom, početna benzinska verzija sa 120 KS i Essential opremom stoji 20.200 eura, što je vrlo primamljiv ulazak u ‘svijet’ Dustera.

Hibridni Duster u iskustvo vožnje ponajprije unosi uglađenost i bezbrižnost, jer vozača lišava potrebe za mijenjanjem stupnjeva prijenosa, vrlo dobru potrošnju goriva prilikom štedljive vožnje, solidne performanse i ovjes koji je istodobno prilično podatan i dobar u zavojima. Najvažnije od svega, novi je Duster, pored svih poboljšanja, zadržao karakter i svestranost prijašnjih generacija.

• +50

Tehnički podaci