Postoje automobili kod kojih već nakon nekoliko kilometara postane jasno da osnovnija izvedba nije nužno i lošija. Novi Volkswagen T-Roc jedan je od njih. Nakon što smo prvo vozio vrlo atraktivan R-Line sa 150 KS, velikim 20-inčnim kotačima i gotovo svime što konfigurator nudi, nekoliko mjeseci poslije stigao mi je mnogo skromniji Trend. I upravo je automobil koji na parkiralištu ostavlja osjetno slabiji prvi dojam možda bliži onome što T-Roc zapravo treba biti.

To nije nevažna stvar. Prva generacija od 2017. pronašla je više od dva milijuna kupaca i T-Roc je praktički preuzeo dio uloge koju je desetljećima imao Golf. Novi zato nije mogao eksperimentirati. Narastao je na 437 cm, međuosovinski razmak rastegnut je na 263 cm, kabina je kvalitetnija, prtljažnik ima 475 litara, a cijela ponuda pogona sada je elektrificirana. Oba automobila koja sam testirao koriste 1,5-litreni eTSI i sedmerostupanjski DSG, ali u vrlo različitim interpretacijama.

Iskreno, upravo me taj skromniji automobil više zanimao. R-Line je odličan za fotografije i pokazivanje što sve novi T-Roc može imati, ali automobil vrijedan oko 30.000 eura mnogo je bliži onome što će većina kupaca zaista razmatrati. Nakon nekoliko dana dogodilo se i nešto što nisam očekivao, u nekim mi je situacijama jeftiniji T-Roc bio čak bolji.

R-Line osvaja oči, Trend igra na razum

Novi T-Roc narastao je na 437,3 cm, čak 12 centimetara više od prethodnika, a povećan je i međuosovinski razmak. Izgled mi se sviđa više nego prije. Kutaste linije prve generacije zamijenile su mekše plohe, automobil izgleda niže i elegantnije, a cijela pojava djeluje zrelije. Pomalo podsjeća na umanjeni Tiguan, što mu u ovom slučaju ne zamjeram.

Trend ipak bez problema odaje da je pri dnu ponude. Njegovi 16-inčni kotači gotovo se izgube u blatobranima, nema atraktivnije svjetlosne grafike skupljih izvedbi ni sportskih dodataka. Pokraj žutog R-Linea koji sam ranije vozio izgleda gotovo kao službeni automobil neke velike tvrtke.

No taj mi je dojam nakon nekoliko dana postao manje važan. Osnovni oblik je dovoljno dobar da mu dodatna šminka nije nužna, a upravo ti mali kotači kasnije su se pokazali jednim od njegovih najvećih aduta.

U unutrašnjosti se novi T-Roc najviše promijenio

Prvoj generaciji najviše sam zamjerao kabinu. Za automobil njegove cijene bilo je previše tvrde plastike i premalo osjećaja da sjedim u nečemu posebnom. Novi model tu radi veliki korak naprijed.

Gornji dio armature sada je mekan, pojavile su se tkanine i kvalitetnije obloge, a sve djeluje čvrsto i ozbiljno sastavljeno. Čak ni Trend ne ostavlja dojam ogoljene verzije. Naravno, R-Line ima ljepša sjedala, veći zaslon i više dekoracije, ali kvaliteta temelja je ista.

Svidio mi se i povratak normalnih tipki na upravljaču. Nakon Volkswagenova eksperimentiranja s dodirnim površinama taj ‘korak unatrag’ doživljavam gotovo kao tehnološki napredak u najboljem smislu. Manje mi se svidjelo upravljanje klimom na zaslonu i pomoću klizača. Klizači ispod zaslona sada su barem osvijetljeni, ali i dalje treba gledati kamo se stavlja prst. Trendov infotainment od 10,3 inča nije toliko impresivan kao 12,9-inčni u R-Lineu, ali će većini u svakodnevnom korištenju biti sasvim dovoljan.

Malo me zaintrigirao i okretni regulator između sjedala. U bogatijim izvedbama može upravljati različitim funkcijama, dok u Trendu služi samo za glasnoću. Tako sam radio mogao pojačati na čak tri mjesta (volan, klizač i taj regulator), ali za temperaturu nema običnog kotačića. Moderni automobili ponekad imaju zanimljiv ‘smisao za humor’. T-Roc je i prvi model koji uvodi novu ručicu za otvaranje vrata iz putničke kabine. Brzo se naviknete.

Sada je bez problema pravi obiteljski automobil

Veće vanjske dimenzije ipak nisu potrošene samo na dizajn. Na stražnju će se klupu bez problema smjestiti odrasli putnici, a prostora za koljena sada ima dovoljno i za više osobe. T-Roc nije najveći automobil klase, ali stražnja sjedala ni duljim putovanjima nisu samo nužno zlo.

Prtljažnik mi se još više svidio. S 475 litara vrlo je ozbiljan za automobil dug tek nešto više od 437 centimetara, a preklapanjem sjedala raste na 1350 litara. Upravo je taj omjer kompaktnih vanjskih dimenzija i uporabljivosti jedan od glavnih razloga zašto je prvi T-Roc pronašao više od dva milijuna kupaca, a sada je sve to podignuti i na višu razinu.

Samo 116 KS je sasvim dovoljno, i to iznenađuje

Osnovni T-Roc više nema trocilindarski 1.0 TSI. Sada i on koristi 1,5-litreni četverocilindarski eTSI, samo sa 116 KS i 220 Nm. Uz njega dolaze 48-voltni blagi hibrid, deaktivacija cilindara i sedmerostupanjski DSG. Priznajem da prije testa nisam očekivao mnogo. Ubrzanje do 100 km/h za 10,6 sekundi ne zvuči posebno uzbudljivo. U praksi mi, međutim, snage gotovo nikada nije nedostajalo.

Po gradu je dovoljno živahan, na otvorenoj cesti bez drame odrađuje pretjecanja, a na autocesti pri 130 km/h još uvijek ima dovoljno rezerve. S četiri osobe i prtljagom snažnija verzija svakako bi dobro došla, no u svakodnevici mi 116 KS nije djelovalo kao kompromis kakav sam očekivao.

Još više je impresionirala uglađenost. Motor je tih, nema karakterističnih vibracija i zvuka starog VW-ovog trocilindraša kojeg je zamijenio, a prijelaze između rada i gašenja pri ‘jedrenju’, odnosno kad auto klizi s ugašenim motorom, jedva sam primjećivao. Ni deaktivaciju cilindara praktički nisam osjećao, samo se mrvicu promijeni zvuk.

DSG većinu vremena radi glatko i nenametljivo. Tek kada se naglo stisne puni gas iz visokog stupnja prijenosa znao je kratko razmišljati prije spuštanja nekoliko brzina. Isto sam, doduše, primijetio i kod verzije sa 150 KS.

Male ‘felge’ ovdje su zapravo velika prednost

Ovo mi je bilo najveće iznenađenje cijelog testa. Nakon R-Linea na 20-inčnim naplatcima očekivao sam da će Trend biti samo mekša i manje zanimljiva verzija. I bio je mekši, ali na vrlo dobar način.

Gume dimenzija 225/60 R16 gutaju rupe, neravnine, zakrpe i oštre spojeve asfalta koje se u R-Lineu itekako osjete. Po lošijim gradskim cestama Trend mi je bio osjetno ugodniji, a pritom nije postao ‘ljuljav’ ni neprecizan. I upravljač je dobar, dovoljno direktan, automobil uredno slijedi zadanu putanju, a naginjanje karoserije dobro je kontrolirano. Granice prianjanja i ovdje su puno dalje nego što ih ima smisla tražiti u normalnom prometu.

R-Line je življi, neposredniji i zabavniji kad naiđe dobra zavojita cesta. Ali kada svaki dan morate voziti preko šahtova, tramvajskih tračnica i zakrpanog asfalta, jasno je što je bolja solucija. Još jedna stvar posebno mi je ostala u pamćenju, a to je zvučna izolacija. Pri 130 km/h normalno sam razgovarao bez podizanja glasa, a ni motor ni strujanje zraka nisu dominirali kabinom. Upravo na autocesti T-Roc najviše ostavlja dojam većeg i skupljeg automobila.

Test sam završio s prosjekom od 6,3 l/100 km. U gradu sam bilježio oko 7 do 7,5 litara, slično i na autocesti, dok se na otvorenoj cesti potrošnja spuštala prema pet litara. Zanimljivo, R-Line sa 150 KS je podjednako štedljiv, s prosjekom testa od 6,6 litara.

Manje opreme mi je nedostajalo više od dodatnih 34 KS

Testirani Trend stajao je 30.665 eura, a bez dodatne opreme nešto više od 30.000 eura. Ono što mi je najviše nedostajalo nisu bili snažniji motor, veliki šminkerski kotači ni golemi infotainment, nego kamera za vožnju unatrag i adaptivni tempomat. Zato mi se Life, koji košta oko 2200 eura više, čini potencijalno najboljom verzijom cijelog T-Roca. Tu se dobije ono što u Trendu nedostaje, a zadržava se racionalniji karakter automobila.

R-Line je nedvojbeno poželjniji. Brži je, atraktivniji, raskošnije opremljen i na zavojitoj cesti pruža više zabave. Ali Trend mi je pokazao nešto mnogo važnije, to koliko je nova generacija T-Roca dobra prije nego što konfigurator počne dodavati skupe igračke. Kad bih morao birati između baš ova dva testirana primjerka, teško bih opravdao gotovo 15.000 eura razlike.

Najveći kompliment osnovnijem T-Rocu u Trend izvedbi zapravo je vrlo jednostavan, nakon tjedan dana nisam poželio veće kotače ni više snage. Poželio sam samo malo više opreme.

Iz kuta T-Roc R-Line 150 KS: Puno više sjaja, ali treba ga i platiti

R-Line već na prvi pogled djeluje kao potpuno drugi automobil. Žuta boja, Black Style detalji, sportski odbojnici i golemi 20-inčni kotači dali su mu karakter koji Trend jednostavno nema. Ako se automobil kupuje i očima, ovdje je pobjednik jasan.

U kabini sam dobio sportska sjedala, veći 12,9-inčni infotainment, head-up zaslon i mnogo bogatiju opremu, a 1.5 eTSI ovdje razvija 150 KS i 250 Nm. Razlika se bez problema osjeti. Do 100 km/h ubrzava za 8,9 sekundi, međuubrzanja su puno odlučnija, a na autocesti sam uvijek imao veću rezervu.

I na zavojitoj cesti R-Line mi je bio zabavniji. Upravljač djeluje izravnije, veliki kotači daju nešto više neposrednosti, a cijeli automobil ostavlja dojam da jedva čeka malo brži tempo. No nakon Trenda mnogo sam jasnije vidio i njegov kompromis. Na oštroj rupi ili lošem gradskom asfaltu 20-inčni kotači jednostavno ne mogu sakriti koliko malo gume imaju između naplatka i ceste. Trend je tu osjetno mirniji i udobniji.

Moj R-Line bio je krcat opremom: Matrix LED svjetla, kamere od 360 stupnjeva, Park Assist Pro, head-up zaslon, električni prtljažnik, Black Style paket, dvobojna karoserija… i račun je završio na 44.913 eura. Bez dodatne opreme R-Line je stajao 40.099 eura.

Je li bolji od Trenda? Naravno da jest. Ali nakon što sam ih vozio jednog za drugim, još sam sigurniji da nije bolji za onoliko koliko je skuplji. Trend je T-Roc koji bih preporučio razumu, R-Line onaj koji bih birao srcem, pod uvjetom da račun nije problem.

Tehnički podaci - Volkswagen T-Roc 1.5 eTSI DSG Trend

• +28

Tehnički podaci - Volkswagen T-Roc 1.5 eTSI DSG R-Line

• +22