Za mnoge Hrvate automobil nije samo prijevozno sredstvo – on ima karakter, identitet pa čak i ime. Upravo su objavljeni rezultati zanimljive ankete među hrvatskim građanima, koji pokazuju da čak 44,5% ispitanika svoj automobil vidi kao člana obitelji, dok ga 19,8% smatra prijateljem, a 6,9% ga uspoređuje s kućnim ljubimcem. S druge strane, "samo" 28,7% ispitanika automobil vidi isključivo kao objekt – sredstvo za prijevoz, što znači da više od 70% ispitanika u ovom slučaju automobilu daje emocionalnu vrijednost.

Više od 82% ispitanika daje nadimke svojim vozilima koji su sve osim obični. Često proizlaze iz zajedničkih trenutaka, karakteristika, boje auta, kvarova pa čak i zajedničkih pustolovina. Tek manji dio ispitanika, njih 17,7% ipak nije dalo nadimak svom automobilu – rezultati su to Boltove ankete provedene na društvenim mrežama.

Neki nadimci i priče iza njih:

• Eden – jer automobil dolazi iz Belgije i po ljepoti (edenski vrt),
• Fićo kriminalac – jer je moj fićo zaista bio ukraden, potom ostavljen nasred ceste, a u konačnici i vraćen meni čime je postao još veći krimos,
• Franjo – po Papi Franji koji me čuvao u svakoj vožnji,
• Gutač novaca – ime koje govori sve,
• Helga - jer je bublasta Suzuki S4, napravljena u Mađarskoj,
• Paklena naranča – inspirirana bojom auta,
• Prdek – po kvaliteti i dedi čiji je bio,
• Salem – osmislile smo ga jer uvijek se voze vještice (ja i moje frendice) kao na metli,
• Smokvica – ljeto je proveo ispod drveta smokve koje su se polijepile po njemu,
• Škodillac – spoj Škode i Cadillaca,
• Žućko – jer je žut, nema klimu, ali ima dušu, ne može se zaključati,
• Ostali: Bijelko, Volvac, MaTwo, Golfulja, Tutić, Pasatlija, Leptirić, Munja, Megatron, Crna strijela, Zoe, DiDo – niz osobnih, duhovitih i kreativnih nadimaka koji odražavaju karakter i odnos vlasnika s vozilom.

Zašto se vežemo uz automobile?

Iako se davanje imena automobilu ili pripisivanje osobnosti može činiti bezazlenim, stručnjaci ističu kako takvo ponašanje odražava dublju kulturnu i psihološku povezanost. Automobili često simboliziraju slobodu, identitet i neovisnost, zbog čega ih je lako "humanizirati".

Stručnjak za potrošačku psihologiju, Ivar Soone, objašnjava: "Ljudi imaju tendenciju stvarati mnogo jaču emocionalnu vezu sa svojim automobilom nego s mnogim drugim fizičkim objektima te im čak pripisuju i ljudske kvalitete (tzv. personifikacija i imenovanje) iz raznih razloga. Automobil je vrlo skup predmet koji često služi i kao statusni simbol ili izraz identiteta i samodefinicije. Automobil je često više od pukog prijevoznog sredstva – psihološki, to je objekt putem kojeg ljudi traže slobodu, sigurnost i neovisnost. To je dugoročna investicija, pažljivo odabrana na temelju praktičnosti, estetike i sigurnosti. Tijekom procesa odabira i dugog razdoblja korištenja koje slijedi, osoba se veže za automobil."