Novo MIT-ovo istraživanje, objavljeno u časopisu Transportation Research Part C: Emerging Technologies, donosi važan pomak u borbi protiv emisija stakleničkih plinova iz prometa. Naime, tamošnji znanstvenici razvili su strategije eko vožnje pomoću napredne umjetne inteligencije i dubokog podržanog učenja, a rezultate su testirali na 6011 raskrižja u tri velika američka grada - Atlanti, San Franciscu i Los Angelesu - kroz simulaciju više od milijun prometnih scenarija.

Mjere eko vožnje temelje se na automatskom prilagođavanju brzine vozila kako bi se smanjilo nepotrebno zaustavljanje i naglo ubrzavanje na semaforima. Za vozače to znači glatkiju vožnju kroz promet, a za okoliš značajno manje CO₂. Rezultati pokazuju da bi potpuna implementacija takvih mjera mogla smanjiti godišnje emisije ugljika na raskrižjima za između 11 i 22 %, bez negativnih učinaka na protok prometa ili sigurnost.

Primjeri iz istraživanja ukazuju da čak i ograničena primjena može imati mjerljiv učinak: kad bi samo 10 % vozila primjenjivalo eko vožnju, postiglo bi se 25 - 50 % ukupnog potencijalnog smanjenja emisija. Nadalje, optimizacijom brzine na samo 20 % najvažnijih raskrižja postiže se 70 % ukupnih koristi. Ovakvi rezultati sugeriraju da bi gradovi mogli postepeno uvoditi tehnologije eko vožnje, primjerice kroz navigacijske aplikacije ili napredne sustave automobila bez čekanja na potpunu autonomizaciju flote.

Istraživači naglašavaju kako nisu potrebna velika infrastrukturna ulaganja niti čekanje masovne elektrifikacije vozila; ove strategije mogu se relativno brzo implementirati s postojećom tehnologijom. Dodatna sinergija eko vožnje i električnih ili hibridnih automobila mogla bi, kažu, imati još snažniji efekt na smanjenje emisija te ubrzati put prema održivoj mobilnosti.