Ovaj prigodni osvrt je i svojevrsni sat povijesti, pa ćemo se vratiti još malo više u prošlost, kako bismo mlađima opisali, a starije podsjetili na okolnosti u kojima je, za početak, nastao Auto klub. U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća postojao je na ovim prostorima samo jedan značajan automagazin i on se zvao – Avto magazin, pokrenut 1967. u Sloveniji. Bio je specifičan po tome što je imao dva izdanja, jedno na slovenskom jeziku (postoji i danas), a drugo na srpsko-hrvatskom (ugašeno je 1992.). Postojale su i dvije redakcije (ljubljanska i beogradska), a u osamdesetim godinama, kada sam i ja pratio taj časopis, urednik i glavni autor bio je Martin Česenj. Bio je vrlo dobar vozač, imao je ogromno tehničko znanje, ali i poseban stil pisanja, u kojem je vješto isticao svoje osobne dojmove, pa je bio vrlo cijenjen kod svoje publike. Imao sam prilike vidjeti i uživo, prigodom nekih međunarodnih prezentacija, kako su ga u to vrijeme iznimno cijenili i inozemni predstavnici proizvođača automobila, kod kojih je stekao poseban respekt.

Naravno, o automobilima su pisali i mnogi drugi, a uglavnom su to bile posebne rubrike, a ponekad i dodaci uz razne časopise. U Hrvatskoj, tih osamdesetih godina, jedini istaknutiji i široj javnosti prepoznatljiviji, automobilistički novinar, koji je bio cijenjen i među proizvođačima automobila, bio je Miroslav Koprivica. Njegova matična redakcija bio je Vjesnik, u kojem je redovito objavljivao testove, ali i razne druge osvrte vezane uz automobilističku i prometnu tematiku.

Krajem osamdesetih, nakon što sam diplomirao, počinjem i ja raditi u Vjesniku, prolazeći uobičajeni put od honorarnog suradnika u gradskoj redakciji, pa do toga da sam nakon nekog vremena povremeno pokrivao teme baš od kolege Koprivice, sve više se specijalizirajući za problematiku prometa (paralelno i informatike, ali to nije bitno za ovu priču), blisko surađujući s njim.

Godine 1989. kultni urednik Uroš Šoškić (u novinarskim krugovima poznat po osebujnom načinu vođenja redakcija, i to više njih, paralelno, a javno cijenjen kao tada najuspješniji izdavač jer su sva njegova izdanja imala rekordne naklade), odlučio je pokrenuti novi automagazin i tako nastaje Auto klub, u startu dvotjednik. Za odgovornog urednika (Uroš je bio glavni urednik svih izdanja, a tada je funkciju odgovornog urednika mogao obavljati netko drugi) postavio je Miroslava Koprivicu, koji se, istina, nije dugo zadržao na toj funkciji jer Uroš i on nisu pronašli "zajednički jezik". U svibnju te godine izlazi prvi broj Auto kluba, i već sam u njemu imao jedan mali tekstuljak. Postajem redoviti suradnik, nakon čega sam relativno brzo, krajem sljedeće godine, napustio Vjesnik i preuzeo funkciju jednog od urednika u Auto klubu.

Auto klub je vrlo brzo postigao visoku nakladu, višu od svih drugih sličnih izdanja u Jugoslaviji. Naravno, ratna zbivanja su to podosta degradirala, ali i danas, kada u Hrvatskoj postoji popriličan broj specijaliziranih auto magazina u tiskanom obliku, Auto klub je i dalje neupitni broj jedan u svom segmentu.

Generacija genijalaca

Nakon nekoliko godina provedenih u Auto klubu, prelazim u Bug, u kojem sam od prvog broja glavni urednik. Ostao sam u vrlo dobrim odnosima s cijelim nizom tadašnjih mladih suradnika iz razdoblja rada u Auto klubu. Po sjećanju spomenut ću  nekolicinu onih s kojima sam najintenzivnije surađivo (uz ispriku svima onima kojih se u ovom trenu nisam sjetio, pa ih tako nenamjerno izostavio): Davor Kindy, Domagoj Kodžić, Roman Simon, Hrvoje Tomić, Miljenko Vojta, Željko Puhovski...

Među njima je također bio osebujni i poduzetni Hrvoje Gattin, koji mi se nešto kasnije, točnije 1999., javio sa zanimljivim prijedlogom da pokrenemo nešto sasvim novo – prvi hrvatski online automobilistički magazin. Ideja mi se odmah svidjela, dali smo mu organizacijsku i tehničku pomoć, “udomili” web kao podstranicu Bug Onlinea, a on je preuzeo uredničku brigu o sadržaju, razradi koncepcije, temama i sl. Nakon nekog vremena pokazalo se da bi u to izdanje trebalo dodatno ulagati i više se angažirati kako bi ojačalo na tržištu. Tada smo mi bili fokusirani na neke druge teme pa smo se dogovorili kako bi bilo najbolje da svatko dalje ide svojim putem.

Prošlo je od tada dvadeset godina i danas postoji cijeli niz auto web portala na Internetu, koji je postao dominantan medij za sve koje zanima auto-moto tematika. Vjerniji pratitelji Autoneta znaju kako se on razvijao s fokusom na pouzdanost i vjerodostojnost, pružajući svojim čitateljima puno veći obim tehničkih informacija od svih drugih sličnih web stranica i servisa. Još uvijek su lako dostupni, na ovim istim stranicama, osvrti Hrvoja Gattina, pisani povodom neki prošlih jubileja, iz kojih se može iščitati koliko je u tom radu bilo lijepih, ali i teških momenata, koji su bili posljedica toga što je Autonet često pionirski morao probijati led i dokazivati kod poslovnih partnera opravdanost postojanja interentskog automobilističkog magazina.

Trenutačno je aktualni web Autoneta, ovaj koji upravo čitate, četvrta generacija u smislu tehničke izvedbe i korisničkog sučelja, odnosno dizajna (posljednje veliko preslagivanje odrađeno je 2017.), a od početka ove godine potpuno je pod patronatom izdavača Bug Media, uz dijelom promijenjenu autorsku ekipu. Sve je izraženija bliskosti računalne i autoindustrije, pa tako ima dosta uglednih svjetskih tehnoloških medija koja već godinama miksaju informatičku i automobilističku tematiku.

Vjerojatno će Autonet uskoro i po peti put doživjeti vizualnu i organizacijsku “generalku”, kako bi postao još moderniji i prilagođeniji za čitanje na raznim platformama. Ali o tome ćemo više pisati nekom drugom prigodom...

Prvi broj Auto kluba

U povodu trideset godina od pokretanja Auto kluba, kolege iz sadašnje redakcije su na Scribd online servis postavili skenirani prvi broj, pa ga tako sada svatko ima priliku prolistati.

Svojedobno sam imao uvezano u tvrde korice kompletnih prvih nekoliko godina Auto kluba. Sklon sam skupljanju “novinarske” dokumentacije, ali supruga ne dijeli moj entuzijazam za čuvanje te glomazne arhive (imam još i drugih izdanja u kojima sam također radio, također tvrdo ukoričenih), pa su svi tomovi Auto kluba odavno posuđeni jednom kolegi na "privremeno" korištenje. Danas bi mi i on rado sve to vratio natrag, ali nemam pojma kamo bih sada s time. Stoga je i meni dobrodošao potez kolega iz Auto kluba sa stavljanjem prvog broja na Scribd, jer sam se tako i sam podsjetio tih davnih vremena.