Rješenja luda nalaze se svuda. Tako bi ukratko mogao opisati današnju temu. Naime, putujete li izvan Hrvatske svakako ćete vidjeti mnogo prometnih rješenja koja su bolja, ali i gora nego li ona u Hrvatskoj. Nema priče o tome da se i kod nas neke stvari ne mijenjaju na bolje, no to ide puževim korakom. Te različitosti situacija i rješenja u Hrvatskoj naspram onih u drugim zemljama, svakako su mnogobrojna, i meni sasvim razumna. No, ono što me nervira, je što mnogo različitosti imamo u samoj Hrvatskoj. U jednoj zemlji, odnosno u državi koja i nije toliko velika, a mogla bi biti mnogo razvijenija u mnogim pogledima. Samo kada ne bi bilo onih odgovornih, koji mnogo puta iz osobnih inata ne žele vidjeti da je u nekom drugom dijelu Hrvatske bolje. U nastavku donosim nekoliko primjera.

Nekad kružnih tokova gotovo da nije bilo

Kad sam išao u autoškolu, a bilo je to prije više od 26 godina, u mom Samoboru nije bilo niti jednog kružnog toka, niti jednog rotora. Nije situacija niti u susjednom Zagrebu bila bitno bolja, mogli su se nabrojati na prste jedne ruke. Danas je situacija bitno drukčija. Primjeri iz nekih zapadnih zemalja, poput Francuske, Belgije i Španjolske nagnale su naše stručnjake na korištenje rotora kao rješenja za gužve na prometnim raskrižjima, u mnogim situacijama kada su ista moguća. Tako danas, želim li od svoje kuće doći do Zagreba, prolazim kroz četiri kružna toka. Riječ je o prometnim rješenjima koja su se u mnogim slučajevima pokazala protočnijima i sigurnijima od onih reguliranih semaforima. No, sigurnost, ali i protočnost u mnogim slučajevima može biti i bolja. Tko bi tome trebao doprinijeti? Sami vozači.

Mnogi bi rekli: ništa jednostavnije. Samo primjenjivati ono što su vas naučili u autoškoli, bez obzira jeste li do sada imali priliku voziti kružnim tokom ili ne. Naime, kao i kod svakog drugog skretanja, tako bi i kod izlaska iz kružnog toka trebalo upaliti žmigavac ili kako se to službeno kaže - pokazivač smjera. Kad bi svi koristili žmigavce onda kada je to potrebno, na vrijeme - protočnost mnogim rotorima bila bi mnogo veća. I dok bi na tome moglo poraditi i Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno policija te zaustavljati, upozoravati, ali i kažnjavati one koji ne koriste žmigavac, toga su svjesni i neki drugi zaduženi za promet. Tako sam još prije koju godinu naišao na rješenje u Rovinju, a nedavno i u Varaždinu. Za one 'zaboravne' (da se ne izrazim nekako drugačije) postavili su znakove unutar samih rotora koji 'podsjećaju' da se pri izlasku iz rotora treba upaliti desni pokazivač smjera. Ništa jednostavnije.

I semaforizirana raskrižja mogu biti sigurnija

Ima tome više od dvadesetak godina kad sam prvi puta bio u Beogradu. Tada sam naišao na semafor koji je pored sebe imao dodatnu tablu i brojač vremena (inače brojači vremena se dugo već koriste i u mnogim zapadnim zemljama, a prvi ih je kod nas uveo Varaždin 2007. godine). Brojač vremena je odbrojavao koliko još ima vremena dok se ne upali crveno odnosno zeleno svjetlo na semaforu. Na tabli je bio 'ekološki' natpis u stilu 'ugasite motor, nemojte da nepotrebno radi i zagađuje dok čekate zeleno'. Danas u tome pomažu start/stop sustavi koji gase rad motora kada za njime nema potrebe. Iz ekološkog pogleda, dobro rješenje.

No, danas na raskrižju sa semaforima mnogo puta imate situaciju da se upali zeleno, a vozači ne kreću. Zašto?

Zato što su svoj fokus prebacili na mobitel i ne doživljavaju promjene na semaforu. Kreću s odmakom i dodatno pogoršavaju protočnost pojedinih raskrižja. Isto je tako i mnogo situacija da stanu u raskrižju, jer prođu u zadnjem trenu zelenog svjetla, a gužva ispred njih je prevelika da bi iz raskrižja izašli.

Da bi takvih situacija bilo što manje, u Samoboru se već niz godina na nekoliko semafora koristi brojač vremena kojime vrlo lagano vidite kad će crveno, odnosno zeleno svjetlo. Nema sumnje kako to pomaže protočnosti, ali i sigurnosti. Brojače koriste, i u već spomenutom Varaždinu, Splitu, Vinkovcima, Dubrovniku, Karlovcu... Ali u Zagrebu ih nema. Neki to opravdavaju visokom cijenom, a drugi problemom neprimjenjivosti na pametnim semaforima - no semafori ionako imaju relativno visoku cijenu, pa dodavanje brojača ne igra veliku ulogu u troškovima, a što se tiče pametnih semafora (koji prilagođavaju cikluse gustoći prometa) oni su postavljeni samo na najfrekventnijim dionicama,

Nedostatak parkirnih mjesta

Prije koji tjedan ponovno se u Zagrebu aktualizirala priča oko gradnje garaže iza Mimare. Riječ je o garaži koja se jako dugo najavljuje, a prema Milanu Bandiću gradnja je trebala krenuti već negdje 2006. ili 2007., a bila bi smještena ispod srednjoškolskog igrališta u Klaićevoj. Zanimljivo je kako se ponovno priča o toj garaži, iako to znači 'dovlačenje' novih automobila u gradsko središte, no aktualna zagrebačka vlast na čelu s Tomislavom Tomaševićem pronalzi opravdanje u tome da je ta lokacija izvan najužeg Centra, a osobito je potrebna da riješi probleme koje ima Klinika za dječje bolesti i niz okolnih institucija.

Nema sumnje da bi trebalo poboljšati javni gradski prijevoz, kako bi se automobili mogli ostavljati na rubnim dijelovima grada te se u grad dolaziti busom, tramvajem odnosno taksijem. Ipak, do tada svakodnevna je pojava da vozači kruže gradom i traže slobodno parkirno mjesto, ono vanjsko ili pak u nekoj od javnih ili privatnih garaža. Iako je Zagreb daleko veći i rješenje je kompleksnije, ali teško da se nikako ne može primijeniti rješenje iz Vukovara. Makar za javne garaže (neke od garaža imaju info stupove u prilaznim ulicama, ali ih je malo i dio je izvan funkcije).

Naime, Vukovar, iako nije toliko veliki grad, na nekoliko mjesta u gradu ima postavljene digitalne info panele na kojima vozače informira koliko je pojedinih parkirnih mjesta slobodno na pojedinim parkiralištima. Kad bi se takva rješenja koristila i u Zagrebu (barem za već parkirališta sa 4 zonom), sigurno bi bilo puno manje nepotrebnog kruženja vozilom te traženje slobodnog parkirnog mjesta. Manje bi se gubilo vremena, a došlo bi i do smanjenja zagađenja zraka. Ako su se prije desetak i više godina mogle uvesti zasloni s dolaskom pojedinog tramvaja na određenu tramvajsku stanicu, teško da se ne može napraviti i sličan sistem za slobodna parkirna mjesta.

Viši level bi bilo rješenje pronalaženje slobodnog parkinga kroz mobilne aplikacije, što bi trebala biti jedna od glavnih značajki pametnih gradova.

Siguran prihod od prebrzih vozača

Prije dva tjedna svi su se raspričali oko postavljanja novih kamera za snimanje prebrzih vozača. I dok su neke postavljene na mjestima na kojima itekako ima smisla, ima i onih za koje smatram da su postavljene na kriva mjesta. No, današnja tema vezana je ipak za drugu situaciju. Kod planiranja i odobravanja novih lokacija uvijek se spominje kako je cilj što više povećati sigurnost prometovanja, kako bi se dešavalo što manje prometnih nesreća te se postavljanje kamera pravdalo tom mišlju. Tako je bilo i kad su se one prvi puta masovnije počele postavljati diljem Hrvatske. No, i tu ponovno imamo različitih primjera. Naime, u Zagrebu su te kamere postavljene 'bez ikakve obavijesti'. Tu mislim pod činjenicu da vozači nisu upozoreni kako je na pojedinoj dionici postavljena kamera za nadzor brzine. One su postavljene bez takvih ploča. Ispada kako su one ipak prvenstveno postavljene za uzimanje novaca. Znači, što veći prolazak vozača koji nisu informirani o tome da ih se na tom potezu snima. Mnogo je pak primjera iz ostatka Hrvatske gdje je nekoliko stotina metara (ili više) prije kamere jasno postavljena informacija o kontroli brzine.

U svakom slučaju, mjesta na zapredak svakako ima. Iako mnogi misle kako se jednom nauči voziti, i to je to - vozačke sposobnosti i vještine se svakodnevno nadograđuju. Tako bi trebalo biti i s prometnim rješenjima koja bi u mnogim dijelovima Hrvatske mogla biti puno bolja.