Suđenje Tesli, gdje se na tapetu našao famozni Teslin Autopilot zbog svoje uloge u smrtonosnoj nesreći, ušlo je u drugi tjedan, a stručnjaci za tužiteljstvo iznijeli su svoje kritike na račun sigurnosnog pristupa tvrtke. Suđenje, koje se održava na Floridi, usredotočeno je na nesreću iz 2019. godine u kojoj je Tesla Model 3 udario u prikolicu kamiona, usmrtivši vozača Jeremyja Banera. Njegova obitelj tvrdi da je sustav Autopilot neispravno dizajniran i da je izravno pridonio nesreći.

Do sada, najistaknutiji sudski slučaj koji je uključivao Teslin Autopilot po američkim medijima bilo je suđenje u Kaliforniji zbog smrti Waltera Huanga, koji je poginuo 2018. godine kada je njegov Model X sam skrenuo u betonsku ogradu na autocesti. Huangova obitelj tužila je Teslu u travnju 2024., ali se brzo nagodila s proizvođačem automobila pod uvjetima koji su ostali tajni.

A ranije ovog mjeseca, Tesla je riješila još jednu tužbu vezanu za Autopilot koja se tiče smrti Jeremyja Bannera iz 2019. godine. U tom slučaju, senzori Tesle nisu uspjeli prepoznati kamion s prikolicom koji je prelazio autocestu te su se sudarili s njim, odrezavši krov automobila i usmrtivši Bannera.

Do sada, Tesla se nije uspjela nagoditi s tužiteljima u ovom saveznom slučaju, koji se također odnosi na smrtonosnu nesreću iz 2019. na Floridi. U ovom slučaju, u travnju 2019., Tesla kojom je upravljao George McGee projurila je kroz znak stop i udarila Naibel Benavides i Dillona Angula, koji su stajali pored svog automobila i promatrali zvijezde. Benavides je poginula, a Angulo je zadobio ozljedu mozga.

Tijekom svjedočenja, nekoliko stručnjaka za automobilsku sigurnost i ljudske faktore iznijelo je argument da se Tesla previše oslanja na vozača da stalno nadgleda Autopilota dok ga koristi, unatoč dokazima da sustavi za pomoć vozaču mogu dovesti do točno suprotnog ponašanja vozača – nepažnje i oslanjanja na sustav da samostalno radi (ipak se zove „Autopilot“…).

Dr. Mary "Missy" Cummings, bivša savjetnica za sigurnost u Nacionalnoj upravi za sigurnost prometa na autocestama (NHTSA) i profesorica na Sveučilištu George Mason (i bivša pilotkinja američkog Ratnog zrakoplovstva – vrlo impresivna biografija), kritizirala je Teslinu upotrebu senzora na upravljaču za otkrivanje prisutnosti ruku, tvrdeći da je to neadekvatni način provjere stvarne pažnje vozača. Zaključila je da samo zato što je nekome ruka na volanu ne znači da gleda cestu (posve točno – vrijedi i za one koji nemaju autopilota u automobilu i senzore na volanu, a kojima mozak tu i tamo uzme kratki godišnji odmor dok voze).

Drugi stručnjak, dr. William Wulff, specijalist za ljudske faktore, detaljno je opisao općepoznatu činjenicu Autopilotov marketing i „brendiranje“ mogu zavarati vozače da precijene njegove sposobnosti. Naziv "Autopilot" implicira razinu autonomije koju sustav ne posjeduje, stvarajući lažan osjećaj sigurnosti što „može potaknuti vozače da preusmjere svoju pažnju s ceste, s katastrofalnim posljedicama kada sustav neočekivano zakaže ili se isključi“.

Tužitelji su također prikazali interne Tesline dokumente i e-mailove koji pokazuju da je tvrtka bila svjesna ograničenja Autopilota i rizika od nepažnje vozača, ali je svejedno odlučila ne implementirati jače sigurnosne mjere, poput sustava za praćenje očiju, koji postaju standard u industriji.

Teslina obrana tvrdi da je Autopilot „siguran kada se koristi ispravno“ i da je vozač u konačnici odgovoran za upravljanje vozilom. Naglašavaju da sustav zahtijeva od vozača da se složi s uvjetima koji jasno navode da mora ostati pažljiv i spreman preuzeti kontrolu u svakom trenutku. Očekuje se da će Teslini odvjetnici pozvati vlastite stručnjake kako suđenje bude odmicalo.

Naše skromno mišljenje je da „autopilotima“ koje treba nadzirati čovjek u automobilima nema mjesta.

Teslin, pak, „autopilot“ je konceptualno-uporabno (ne tehnološki jer je, naravno, daleko napredniji) negdje na razini suvremenijih i moćnijih autopilota koji su se počeli pojavljivati  u avioindustriji prije 50-tak godina koji su korištenjem digitalne tehnologije i integracijom podataka iz više senzora imali cilj rasteretiti posade, ali je način korištenja bio takav da nije uzimao u obzir ergonomske i psihofiziološke faktore (tzv. kognitivna ergonomija) pa su sami doprinosili nesrećama.

Primjer je, tako, Eastern Airlines Let 401 koji se igrom slučaja također srušio baš u Floridi na prilazu Miamiju gdje se tada supernovi autopilot na Lockheedu L-1011 TriStaru isključio, a da posada nije imala pojma o tome i vjerovala je da ih ovaj automatski slijeće na Miami International.

(Let je, usput, ušao i u urbane legende zbog „duhova“ koji su se kažu pojavljivali u zrakoplovima tvrtke koji su koristili instrumente srušenog zrakoplova spašene s mjesta havarije – snimljeno čak i nekoliko „dokumentaraca“ i filmova na tu temu, uključujući i jednu epizodu popularne horor-serije Supernatural/Lovci na natprirodno…)

Avijacija je otada u ovih pet desetljeća u međuvremenu razvila hrpu procedura za posade, pravila organizacije i integracije automatiziranih sustava u kokpite, kako se ne bi dogodilo da ono što bi trebalo pomoći pilotima bude uzrok havarija, iako i dalje to ne funkcionira baš uvijek (Boeing MCAS, recimo, također američka tvrtka, također tvrdnje o „revolucionarnim“ prednostima… čini se da počinjemo uočavati neki obrazac ovdje…).

Također, u komercijalnoj avijaciji gdje piloti i dalje nadgledaju automatiku, u kokpitu su u pravilu njih dva i pored automatike nadgledaju i jedan drugoga upravo zbog poznatih ograničenja „ljudskog faktora“ i ranije spomenutih mozgovnih godišnjih odmora od kojih svi patimo s vremena na vrijeme.

Ideja da se u osobne automobile ugradi „autopilot“ koji treba nadgledati, umjesto da on nadgleda nas kao što je namjena pomoćnika u vožnji (drive assist) temeljno je pogrešna.

Za razliku od avioposada koje su vrhunski istrenirani profesionalci i više ih je u kokpitu zaduženo za sigurnost putnika, posade i zrakoplova, iluzorno je očekivati da će navodno „ekološki osviješten“ broker, tinejdžer, novinar, instagramska „influencerica“ i svi ostali neprofesionalci pojedinačno i samostalno nadgledati sustav na način koji to rade profesionalni piloti posebno obučeni za to tijekom višegodišnjeg školovanja i prakse.