retrovizor

BMW M GmbH slavi 45 godina - Nazovi M radi motorsporta!

📷  foto: BMW AG
Autonet.hr srijeda, 20. ožujka 2024. u 08:00

Zdravlje izvire iz sporta i zato se njime moramo baviti, rekli su članovi Upravnog odbora BMW-a 1970-ih te stvorili BMW Motorsport GmbH. Danas legendarna, tvrtka koja stvara automobile s oznakom M, prije nekoliko je mjeseci, na radost mnogih ljubitelja automobila, proslavila svoj 45. rođendan (NAPOMENA: Tekst je izvorno objavljen na Autonetu 17. 11. 2017. )

Tvrtka je poput ljudskog bića. I, sve dok teži sportu bit će zdrava, dobro utrenirana, puna entuzijazma i s dobrim poslovanjem", Rekao je to Robert A. Lutz, član upravnog odbora BMW-a zadužen za prodaju, prilikom osnivanja nove i najmlađe podružnice bavarskog koncerna - BMW Motorsport GmbH, 1972. godine.

Danas je ta tvrtka-kćer poznatija pod nazivom BMW M i još uvijek je u dobroj formi, dobro utrenirana, puna entuzijazma i s odličnim poslovanjem kao i u svojim počecima. A nastala je jednostavno stoga što sportski odjel unutar samog BMW-a nikako nije mogao zadovoljiti zahtjeve sve većeg broja kupaca. Tih dana, serija 2002, a posebno modeli 1800ti te 2000ti jednostavno su bili najpopularniji natjecateljski automobili, osvajajući utrku za utrkom.

BMW 2002ti (1969.)
BMW 2002ti (1969.)
Zgrada odjela BMW Motorsport GmbH (1990.)
Zgrada odjela BMW Motorsport GmbH (1990.)

 Jochen Neerpasch na čelu ekipe

Točan datum rođenja BMW Motorsporta je 1. svibnja 1972. Tada je malena ekipa od 35 stručnjaka predvođena Jochenom Neerpaschom (bivšim porscheovim test vozačem i fordovim direktorom za utrke) preuzela težak zadatak - maksimalno iskoristiti, u poslovnom smislu, sva sportska dostignuća. I to, kako stvarajući rasne sportske automobile, tako i koristeći sportske uspjehe za povećanje prodaje putem nastalog imidža.

Neerpasch je odmah pozvao grupu odličnih sportaša, vozača koji su utisnuli svoje znanje u BMW M, poput Chrisa Amona, Toinea Hezemansa, Hansa-Joachima Stucka i Dietera Questera. Bili su tu i relijaši - Björn Waldegard i Achim Warmbold, dok je izvjesni Jean Todt (danas predsjednik FIA-e) bio njihov suvozač.

Jochen Neerpasch (treći s lijeva) sa svojom ekipom vozača i suvozača (1973.)
Jochen Neerpasch (treći s lijeva) sa svojom ekipom vozača i suvozača (1973.)
BMW 2002 Grupa 2 (1978.)
BMW 2002 Grupa 2 (1978.)

 Stižu prvi automobili

No nova se kompanija u vlastitu zgradu u kojoj su imali i trkaću radionicu te radionicu za sportske motore, preselila tek nakon nekoliko mjeseci. Od tamo su već od 1973. na trkaće staze i cestu izlazili iznimni sportski strojevi počevši s modelom 2002, čiji je 2-litreni stroj sa četiri ventila po cilindru razvijao 240 KS. Idući auto bio je BMW 3.0 CSL pri čemu je CS dolazilo od izvornog kupe modela, a L je značilo Leicht (lagan).

Auto je imao masu od 1092 kg, dok je njegov 3,3-litreni redni 6-cilindrični motor s 12 ventila razvijao snagu od 360 KS. "Naš je prvi cilj bio učiniti automobil što lakšim. Kada smo to ostvarili, okrenuli smo se aerodinamici te povećanju obujma. Od tog smo trenutka postali nepobjedivi", rekao je Neerpasch o natjecateljskom modelu 3.0 CLS.

BMW 3.0 CSL (1973.)
BMW 3.0 CSL (1973.)
BMW 3.0 CSL Hommage R (2015.)
BMW 3.0 CSL Hommage R (2015.)

 Ekipa je već 1973. briljirala - osvojen je naslov najboljih u kategoriji touring automobila na utrci 24 sata Le Mansa, Niki Lauda je pobijedio u Monzi na utrci za prvenstvo, a osvojena je i velika nagrada Nürburgringa u kategoriji touring. Upravo je BMW 3.0 CSL Coupé postao najuspješniji touring trkaći auto tog doba, budući da je od 1973. do 1979. šest puta uzastopce osvajao Europsko prvenstvo.

BMW Driving Academy

BMW je već u sezonu 1973. ušao maksimalno pripremljen. No, ne samo s tehničke strane. Neerpasch je sve vozače poveo na "fino ugađanje" u St. Moritz. Tamo, u švicarskim Alpama susreli su se s instruktorima i sportskim psiholozima, što im je omogućilo da se najbolje pripreme za sezonu i steknu pravi osjećaj za ono što su im pružali automobili.

Iz te "školice za vozače" rodila se i ideja o BMW-ovom školskom centru za vozače neprofesionalce. Ovaj se centar tri godine kasnije pretvorio u program BMW vozački trening, koji godišnje dodatno obuči oko 800 vozača.

 Napokon! Dotjerani BMW za svakoga

U drugoj polovini 1970-ih, BMW Motorsport se gotovo u cijelosti posvetio trkaćim automobilima. Najpoznatiji iz serije 3 bio je model 320. No, već tada su mnogi vozači (ne sportaši) vršili pritisak da se oznaka M pojavi i na javnim prometnicama. Upravo iz te inicijative, 1974. prve "vruće petice" otišle su u prodaju: 530, 533i te 535i.

BMW M5 E34, M5 E28 i M1
BMW M5 E34, M5 E28 i M1

Ovi su automobili bili dotjerani prema pitanju motora, ovjesa i kočnica. U početku, ti su posebni modeli rađeni u vrlo malim serijama, ali je serija vrlo brzo stjecala popularnost. Do 1980. je 895 ovakvih vozila izašlo na cestu.

BMW M635CSi E24 (1983.)
BMW M635CSi E24 (1983.)

M1, ProCar, Ecclestone, Mosley i ostalo...

Velika senzacija u svijetu automobilizma bio je i BMW M1, nastao 1978. godine. Taj model nije zasnovan niti na jednom serijskom automobilu pa je dorađen za sportske potrebe. Riječ je o vozilu u potpunosti razvijenom u M odjelu. Ovaj je auto sa središnje smještenim motorom razvijan u suradnji s Lamborghinijem. BMW je trebao dati tehniku, podvozje, motore..., a Lambo karoseriju.

BMW M1 (1978.)
BMW M1 (1978.)

Sve zajedno pripremalo se za prvenstvo FIA Silhouette u Grupi 5. Međutim, projekt je odgođen i na kraju je Baur, karoserist iz Stuttgarta napravio potpuno plastičnu karoseriju. Budući da je prošlo previše vremena za natjecanja u utrkama za koje je auto napravljen, direktor M odjela Jochen Neerpasch je udružio snage s Bernijem Ecclestoneom i Maxom Mosleyjem i napravio seriju ProCar kao uvodnu utrku u većini europskih natjecanja za Svjetsko prvenstvo Formule 1.

BMW M1 ProCar, Nelson Piquet (1979.-1980.)
BMW M1 ProCar, Nelson Piquet (1979.-1980.)

Zbog potreba homologacije BMW je morao napraviti 400 primjeraka modela M1, pa je ovaj super-niski automobil (bio je visok tek 114 cm) krenuo i na cestu. Time je postao prvi auto koji je čuveno slovo M izvezao na tržište. Auto je razvijao 277 KS i 1978. godine je stajao točno 100.000 njemačkih Maraka.
Potražnja je vrlo brzo prerasla ponudu.

Nakon isporučenih 130 primjeraka u prvoj godini, još je 300 kupaca čekalo na isporuku "najbržeg cestovnog serijskog automobila proizvedenog u Njemačkoj". Auto je, prema ispitivanjima specijaliziranih magazina, razvijao točno 264,7 kilometara na sat. Trkaća izvedba bila je još "opakija": 470 KS uz najveću brzinu osjetno iznad 300 km/h.

BMW M1 Grupa 4, Art Car - Andy Warhol (1979.)
BMW M1 Grupa 4, Art Car - Andy Warhol (1979.)

Na vratima najprestižnijeg automobilskog sporta

BMW Motorsport se nije zaustavljao na tome i 1980. godine, baš u trenutku kad je otišao prvi direktor i osnivač Jochen Neerpasch, bavarska marka ulazi u svijet Formule 1. Razvoj motora krenuo je iz 4-cilindričnog stroja radnog obujma od 1,5 litre od čega su stručnjaci koje je predvodio Paul Rosche stvorili čistu zvijer (16-ventilska i turbo tehnologija s prvom digitalnom elektronikom za nadzor motora) koja je razvijala 800 KS!

Motor je godinu dana kasnije krenuo u testiranja i 1982. godine bolidi Brabhama su s tim pogonskim strojem krenuli u sezonu. Najveći uspjeh stiže vrlo brzo. Nepunih 630 dana od pojave BMW-ovog motora, Nelson Piquet je 1983. osvojio svjetsko prvenstvo Formule 1 u Brabhamu s BMW-ovim pogonskim strojem.

BMW-ov F1 motor (1983.)
BMW-ov F1 motor (1983.)
Paul Rosche i Nelson Piquet
Paul Rosche i Nelson Piquet

Do 1987. godine BMW je zabilježio devet pobjeda s tim motorom. Uz Brabham, motore su uzeli Arrows (1984. - 1986.), ATS (sezona 1983./84.), Ligier (1987.) te Benetton u kojem je 1986. godine Gerhard Berger pobijedio u Meksiku.

Gerhard Berger za upravljačem bolida Benetton-BMW (1986.)
Gerhard Berger za upravljačem bolida Benetton-BMW (1986.)

U Benettonu B 186, Teo Fabi je s ovim motorom (tada je imao 900 KS) od 0 do 160 km/h stigao za samo 4,8 sekundi, a Paul Rosche je istaknuo kako to nisu krajnje mogućnosti ovog 4-cilindričnog stroja. "Na testiranjima smo vjerojatno postigli snagu od 1400 KS, ali to ne možemo točno znati jer dinamometar nije išao iznad 1280 KS", rekao je Rosche o najsnažnijem motoru Formule 1 svih vremena.

Dolazak legende - rađa se M3

Izvan trkaćih staza, 6-cilindrični stroj iz modela M1 se 1984. godine pojavio u novom M5 te modelu M635 CSi, a mediji su ove automobile nazivali "vukovima u ovčjoj koži". Bilo je to stoga što su izgledali prilično bezazleno na cesti, a razvijali su 286 KS, što je bilo gotovo tri puta više od klasičnog 518i, uz maksimalnu brzinu od 245 km/h.

Dvije godine nakon toga, na ceste je izašao i M3, apsolutno najprodavaniji touring automobil ikada napravljen. Naime, nakon izlaska iz Formule 1, BMW Motorsport se usredotočio na natjecanja u touring kategoriji, što je 1986. godine dovelo do razvoja modela M3, klasičnog kupea koji je imao paralelni razvoj - jedan model za cestu, a jedan za utrke.

BMW M3 E30 predstavljen je 1987. u cestovnoj (lijevo) i natjecateljskoj (DTM) izvedbi
BMW M3 E30 predstavljen je 1987. u cestovnoj (lijevo) i natjecateljskoj (DTM) izvedbi
BMW M3 E30 Sport Evolution s 2,5-litrenim 4-cilindričnim motorom snage od 235 KS
BMW M3 E30 Sport Evolution s 2,5-litrenim 4-cilindričnim motorom snage od 235 KS

Cestovna izvedba je ostvarila nevjerojatan uspjeh. Prodano je 17.100 primjeraka, uključujući i 600 ekskluzivnih izvedbi Sport evolution M te 800 ručno izrađenih kabrioleta.

Sportski automobili za sva vremena

Uspjeh je ponovila i druga generacija BMW-a M3. U međuvremenu je ojačao i M5, a 1997. godine na cestu su izbačeni i "mišićavi blizanci" - M roadster i M Coupé. Treća generacija modela M3, koja je lansirana 2000, ponudila je više u svim područjima: snažniji motor (343 KS i 365 Nm), bolje vozne odlike i jedinstveni stil. A tako je bilo i sa svim kasnijim modelima koji su stvarani pod krilaticom: brže, više, jače!

Danas, 45 godina nakon osnivanja, BMW M nudi kupcima jedinstveni užitak V8 motora koji razvija više od 600 KS. Nekada davno, 3.0 CSL je mogao voziti samo na trkaćim stazama, a danas mu je cesta širom otvorena.

NAPOMENA: Tekst je izvorno objavljen na Autonetu 17. 11. 2017.