Novi DS 4 definitivno želi biti izvanredan, originalan, a uz sve to nastojanje postao je i malo svojeglav. I dok su ove prve dvije ‘osobine’ uglavnom jako poželjne, treća baš i nije. U to sam se uvjerio testom izuzetno profinjenog, ali klasično motoriziranog modela DS4 Performance Line+ BlueHDi 130 S&S EAT8.

DS4 je zaista izuzetan u smislu luksuza i originalan po dizajnu. Puno kroma izvana i puno kože i drugih profinjenih materijala kombiniranih s vrlo maštovito oblikovanim detaljima vješto prikrivaju činjenicu da 440 centimetara dugačak automobil dijeli platformu s novim izdanjima Opel Astre i Peugeota 308. Ono što ga još povezuje s Opelom je činjenica da silazi s proizvodne trake u  Rüsselsheimu. No, osim tehničke, ovaj automobil nema nikakve druge veze s Opelom. Ovo je svojevrsni ‘francuski Mercedes’.

DS 4 zaista izgleda impresivno i Francuzi su uspjeli u nakani da ga oblikuju kao skulpturu. I to vrlo elegantnu. Dojmljiva maska, uska svjetla sprijeda i straga, dinamična linija krova i dašak stila iz SUV-ova rezultiraju automobilom koji svakako privlači poglede. Tu je i malo ‘tehno’ dizajna s ručkama na vratima koje se uvlače što je definitivno rijetkost na autima ove klase koji imaju motore s unutarnjim izgaranjem. Iako ovaj detalj izgleda napredno i doprinosi ‘čišćim linijama’ smatram da je nepotreban jer malo umanjuje praktičnost. Jednostavno, mnogo je lakše kad su kvake uvijek tu, a ne kada izlaze ‘na zahtjev’.

Prvoklasna unutrašnjost i svojeglavi detalji

Unutrašnjost je jednostavno prvoklasna. Automobil je elegantan i ekstravagantan kada je u pitanju dizajn, s mnogim originalnim detaljima. Dojam je još bolji u kombinaciji s bogatom opremom Performance Line+. Po profinjenosti unutrašnjosti se DS4 može usporediti s premium automobilima, štoviše usudio bih se ustvrditi da u odnosu na njega Mercedes A-klase i društvo izgledaju čak malo previše jednostavno.

No, tu dolazimo i do one svojeglavosti koju sam ranije spomenuo. Ergonomija nije savršena i neke stvari nisu intuitivne i logične. DS4 doduše, za razliku od drugih DS-a koji prekidače za prozore imaju na konzoli između sjedala, te prekidače ima na vratima, no smješteni su vrlo visoko, gotovo uz rub prozora tako da mi je trebalo dosta da se priviknem na njihovu poziciju i isprva sam ih uvijek ‘tražio’. Također, funkciju malog zaslona osjetljivog na dodir ispred polugice automatskog mjenjača dokučio sam tek nakon pretraživanja na YouTubeu. On je namijenjen za određene prečace koji olakšavaju snalaženje u Infotainmentu i ne prikazuje nikakve informacije.

Što se tiče ponude prostora ona je prosječna za automobil ove klase, iako DS4 svojim dimenzijama spada među veće kompakte. Sprijeda mjesta ima u izobilju, no straga bi već moglo postati tijesno za osobe više od 180, 185 centimetara. Prtljažnik je solidno prostran s 430 litara. Pohvaliti svakako moram izuzetno bogatu opremu s kojom se DS i inače razbacuje. Prednja sjedala su električno podesiva, tu je i masaža, odličan audio sustav, stakleni krov i vrlo dobar head-up zaslon koji dobro kompenzira činjenicu su digitalni instrumenti ispred vozača relativno mali (7 inča) i ne baš previše bogati informacijama. Središnji zaslon ima 10 inča, a sam Infotainment je dosta dobar i jednostavan za korištenje.

Dobro bi došlo više snage

Za pogon ovog automobila je zadužen dobro poznati 1,5-litreni Stellantisov BlueHDi dizelaš u kombinaciji s 8-stupanjskim automatikom. To je kombinacija koju sam ranije isprobao u mnogim drugim modelima ove grupacije.

Radi se o odličnom dizelašu koji je izuzetno štedljiv, ali se ponekad osjeti da mu malo nedostaje snage i okretnog momenta. Dizel, 130 KS i 300 Nm zvuče sjajno na papiru, no u praksi DS4 nije baš sprinter. Samo za ilustraciju: za ubrzanje do 100 km/h mu treba 10,9 sekundi. Mercedes B 200 d kojeg sam nedavno testirao i koji je otprilike jednako težak auto te ima 150 KS to ubrzanje obavlja za skoro tri sekunde brže. DS4 nije spor, no teško se oteti dojmu da bi auto s motorom ovih tehničkih karakteristika ipak trebao biti malo življi. Možda je uzrok svega mjenjač. Provjereni Stellantisov automatik s osam brzina je izuzetno komforan pri nježnoj vožnji, no kada jače stisnete papučicu gasa treba mu malo više vremena za prebacivanje stupnjeva. Maksimalna brzina, s druge strane, iznosi 203 km/h i to je više nego dovoljno.

S druge strane, motor briljira kada je u pitanju štedljivost. Na testu mi je potrošnja iznosila 5,7 l/100 kilometara u kombiniranoj vožnji. U gradu je automobil trošio 6,4 l/100 km, a na otvorenoj cesti se prosjek lako spusti i ispod 5 litara. Pohvalan je i prilično veliki spremnik goriva s 53 litre zapremine što znači i vrlo velik doseg, od oko 800, 900 kilometara s jednim punjenjem.

Skup, ali dosta jeftiniji od premium konkurencije

Ovjes DS 4 nije ‘tipično francuski’ i tvrđi je nego što sam očekivao. Naravno da tu određenu ulogu igraju i veliki kotači od 19 cola. No ne bih rekao da je automobil neudoban. U klasi ima komfornijih modela, no ima i onih koji su realno mnogo neudobniji. Otprilike isto bih okarakterizirao i ponašanje ovjesa pri agresivnijoj vožnji zavojima, negdje u sredini klase. Sve su svemu ukupan dojam o ovjesu je solidan prosjek, kočnice su uvjerljive, a upravljač dovoljno, iako ne idealno, izravan.

Cijena je dosta viša na ono što smo navikli kod klasičnih kompakata, no usporedimo li DS 4 s premium konkurencijom onda je još prilično povoljan, uzmemo li u obzir vrlo bogatu opremu.

DS 4 nije običan kompakt i ‘iz aviona’ je vidljivo da se Stellantis s njim želi ‘potući’ u premium klasi. U nekim segmentima im to itekako uspijeva, dok u nekim drugim, poput pogona još postoji ‘prostora za poboljšanja’. U svakom slučaju ukupan dojam je odličan ako niste agresivniji tip vozača, no smatram da bi automobilu koji ovako izgleda i nudi toliko luksuza mnogo bolje pristajao malo snažniji i uvjerljiviji pogon. Ali auti poput DS 4 su svakako ono što treba današnjem automobilskom svijetu u kojem skoro ništa nije više posebno i drugačije. DS 4 to svakako jest.

• +48

• +3

Tehnički podaci