Priznajem da na sveprisutnost SUV-a, osobito posljednjih desetak godina otkako je ‘eksplodirala’ njihova popularnost, gledam s nemalom dozom cinizma. Kako su proizvođači uvidjeli priliku za ubiranje profita na većim prodajnim maržama ovakvih vozila, čini se kao da nema tjedna u kojem netko ne izbaci novi SUV/crossover/povišeno vozilo ‘za slobodno vrijeme’ koje se kupcima nameće kao poželjnije u odnosu na, primjerice, uobičajenu limuzinu ili karavan (iako je to rijetko kada slučaj). Da, s jedne strane, SUV-i često zaista nude ugodniji (ponajprije viši) položaj za vožnju i jednako puno, ako ne i više prostora u unutrašnjosti te spomenutu umjetnu auru poželjnosti… i to bi bilo to. S druge strane, također u pravilu pružaju manju udobnost vožnje, neuvjerljivije vozne osobine, višu potrošnju goriva, itd.

Platfomu dijeli s Tiguanom, Passatom i Superbom

No, unatoč podužem uvodu i navedenim kompromisima svojstvenim većini SUV-a, potpuno nova Škoda Kodiaq zapravo mi se (uglavnom) sviđa. Razvijena na osnovi MQB Evo platforme, koju dijeli s novim Volkswagenima Tiguan i Passat te Škodom Superb, druga generacija najvećeg SUV-a češke marke konkretna je evolucija vrlo uspješnog izvornog modela. Iako je nešto duži (+61 mm) i niži (-2 mm) od prethodnika, novi Kodiaq korisnih je 18 mm uži te 10 posto aerodinamičniji.

I iz mojeg gledišta vizualno zanimljiviji. Jasno je da neće osvojiti nagrade za maštovitost ili odvažnost vanjskog dizajna, ali meni izgleda snažnije i dinamičnije nego prije. Crna boja ovog testiranog primjerka pritom ne čini puno za prethodnu tvrdnju, za razliku od, recimo, Bronx zlatne koja puno bolje ističe dorađene linije, dok opcijski 19-inčni kotači (nude se i 18 i 20-inčni) taman pristaju. Za dodatnu upadljivost (i ‘gledajte mene’ efekt), Škoda će vam uz doplatu (150 eura) LED-icama osvijetliti rešetku hladnjaka.

Jednostavna, ali funkcionalna putnička kabina

No, pustimo vanjštinu. Ono što novi Kodiaq čini boljim i poželjnijim od prethodnika krije se u bitno dorađenoj unutrašnjosti. Kao i izvana, crni materijali i sjedala testiranog primjerka s Loft uređenjem (Škoda četiri opcije boja/materijala interijera naziva Design Selection) ne čine puno za privlačnost ove nove kabine. Osim te besplatne, Škoda nudi i svjetliju Lounge varijantu s pretežno sivim površinama i ‘održivim’ materijalima (1671 euro), Suite Black s crnom kožom (1818 eura), kao i vrlo lijepu Suite Cognac varijantu s kožnim sjedalima i drugim površinama u smeđoj (iliti konjak) boji (1818 eura).

Jednostavan i funkcionalan interijer poboljšan je taman onoliko koliko je bilo potrebno: materijali na većini površina su mekši i ugodniji na dodir, birač mjenjača premješten je na stup upravljača (umjesto ručice brisača) i unatoč (neznatno) manjim vanjskim dimenzijama, povećana je prostranost za putnike (o tome malo niže). Velika Škoda impresionira i detaljima, poput filcom obloženim otvorima u vratima, dvama velikim pretincima ispred suvozača te roletama skrivenim odlagalištima na središnjem tunelu.

Smart Dials

Ispred vozača nalazi se visokorezolucijski 10-inčni digitalni zaslon, koji ima nekoliko različitih prikaza, a na vrhu središnje konzole infotainment možete koristiti putem serijskog 10-inčnog ili opcijskog 13-inčnog zaslona (od 1011 eura).

Ono što Škoda s naizgled velikim ponosom ističe u interijeru novog Kodiaqa tri su okretne tipke koje naziva Smart Dials. Navodno su sami Škodini kupci inzistirali na fizičkim kontrolama klime, no osim upravljanja temperaturom i jačinom puhanja, one omogućuju programiranje ukupno četiri funkcija, poput modova vožnje, glasnoće audio sustava, grijanja/hlađenja sjedala, itd. Da, očito smo (napokon) stigli u fazu kada se uvođenje triju tipki predstavlja kao nekakav veliki trijumf. I na neki način to i jest pobjeda: nad trpanjem svih funkcija u često nejasne izbornike digitalnih zaslona. I stoga mi se jako sviđaju.

Neke stvari su mogle biti i bolje

Svaka tipka ima vrlo kvalitetan zaslon od 32 milimetra, a upravljanje je uglavnom vrlo jasno i intuitivno. Ono što nije kvalitetno i nikako mi se ne sviđa su srebrni obrubi tipki koji izgledaju metalno, ali na dodir ostavljaju dojam jeftine plastike (od koje su i izrađeni). Zapravo mi je teško razumjeti zašto tipke koje Škoda oglašava kao jednu od najvažnijih značajki novog interijera te koje će vozač i suvozač vrlo često koristiti u svakodnevnoj vožnji nisu izrađene od na dodir kvalitetnijih materijala. To je nedostatak koji će (vjerojatno) ispraviti za nekoliko godina s lansiranjem redizajniranog modela.

Značajan korak naprijed barem je učinjen s novom verzijom infotainmenta čiji je softver puno brži nego u nekim recentnim proizvodima VW Grupe te sada, među ostalim, nudi prečace, odnosno ‘widgete’ na početnom zaslonu za brži pristup najčešće korištenim funkcijama.

Ima i treći red sjedala

Sprijeda više od same prostranosti impresioniraju prednja sjedala koja su među najudobnijima u klasi. Straga, unatoč malo užoj i nižoj karoseriji, novi Kodiaq pruža još više prostora za putnike.

Pristup stražnjim sjedalima otvaraju prilično ogromna stražnja vrata, a tamo će i visoki putnici ugodno sjediti uz puno praznog prostora do stropa i naslona sjedala ispred. Udobnosti osjetno pomaže i mogućnost podešavanja nagiba samih naslona, a ako imate potrebu za trećim redom sjedala (kao što je bio slučaj sa 40 posto kupaca prethodne generacije), možete ga dobiti uz doplatu (1040 eura). Njima je bio opremljen i testirani Kodiaq: pristup je relativno bezbolan, a iako nisu baš za dulje vožnje odraslih osoba, djeca ni tijekom putovanja na more neće prigovarati na nedostatak prostora. Kada dodatna dva sjedala nisu potrebna, u nekoliko se koraka preklapaju u ravnu podnicu također sada još većeg prtljažnika: ovisno o broju korištenih sjedala, može primiti 340, 845 ili 2035 litara.

Novi Kodiaq možete dobiti s blago hibridnim ili plug-in hibridnim benzincem, kao i s dvije ‘društveno neprihvatljive’ dizelske varijante koje su, naravno, u svakodnevnoj vožnji i najbolje. Testirani primjerak pokreće početna verzija dvolitrenog TDI motora sa ‘samo’ 150 KS koji se sedamstupanjskim DSG mjenjačem prenose na prednje kotače (193 KS snažna verzija šalje na sva četiri).

Dobro poznat i uglađen dizelaš

Jedan od ključnih dojmova koje stječem nakon samo nekoliko kilometara jest koliko ovaj dizelaš ne zvuči kao klasični TDI strojevi na koje smo navikli. ‘Traktorsko’ klaparanje uobičajeno prije samo koju generaciju ovih motora zamijenilo je razmjerno tiho brundanje uz vrlo uglađen rad bez gotovo imalo vibracija u čitavom rasponu okretaja.

Od spomenutih 150 KS ne bi trebalo očekivati čuda. Ovo je pogonski sklop koji gotovo 1800 kilograma teškom Kodiaqu omogućuje vrlo dobre performanse, no potrebno je malo prilagoditi očekivanja. Povremeno sam se našao u situacijama na otvorenoj (pretjecanje) i autocesti (ubrzavanje na putnu brzinu nakon usporavanja) kada sam poželio da četiricilindraš ima dodatnih 43 KS snažnije verzije. No, realno, ovo je respektabilno brz automobil koji za veliku većinu situacija ima više nego dovoljno snage i čijih se 360 Nm okretnog momenta brine za vrlo lagodna ubrzanja od najnižih okretaja. Veliku ulogu u udobnosti igra i mjenjač s dvostrukom spojkom koji brzo i meko bira sedam stupnjeva prijenosa.

Potrošnja s pretežno gradskom i ponešto vožnje otvorenom cestom kretao se oko 7,6 l/100 km, ali uz malo pažnje moguće ga je sniziti za više od litre.

Dobro da nisu veći kotači

Uglađenost je i vrlina koja se proteže do iskustva vožnje. Za gotovo 4,8 metara dugačak automobil, Kodiaq je vrlo jednostavan za manevriranje kroz gradske gužve (neznatno uža karoserija pritom više daje psihološku nego praktičnu prednost) i, uz svu silu senzora i kamera, za parkiranje.

Standardni ovjes u spoju sa 19-inčnim kotačima dobro svladava većinu neravnina na našim gradskim cestama, premda bih rado isprobao varijantu sa 18-inčnim koja bi uz viši profil guma, čini mi se, bila još podatnija. Ono što bi svakako osjetno pridonijelo udobnosti vožnje nalazi se u opcijskom paketu Performance: DCC adaptivni amortizeri nove generacije, koji nude puno veći raspon između najmekše i najtvrđe postavke, no kojima testirani Kodiaq nije bio opremljen. Za tu opciju, koja obuhvaća i modove vožnje nedostupne uz obični ovjes, Škoda traži 832 eura, što mi se čini kao razumna cijena za veću udobnost ovjesa.

No i sa standardnim, Kodiaq ostavlja dojam odraslijeg i sofisticiranijeg automobila nego prije. U vožnji vješto ‘skriva’ dimenzije i masu te je čak relativno zabavan na zavojitoj cesti uz precizan, premda ne osobito ‘komunikativan’ servoupravljač, uvjerljivo snažne kočnice te spomenute solidne performanse početnog dizelskog motora i responzivne promjene DSG-a.

Ima mjesta za napredak sustava asistencije

Ono što u vožnji smeta prerevni su sustavi asistencije koji katkad neurotično reagiraju na potpuno bezazlene situacije, no to je problem koji nije ograničen samo na Škodine, nego i automobile brojnih drugih današnjih proizvođača.

Škoda Kodiaq pokretana početnim dizelskim motorom i DSG mjenjačem te opremljena Selection razinom opreme (18-inčni kotači, trozonska klima, Matrix LED prednja svjetla, grijanje prednjih sjedala, prednji i stražnji parkirni senzori, itd.) i Loft uređenjem interijera starta od 42.376 eura. Testirani primjerak od spomena vrijedne dodatne opreme imao je 19-inčne naplatke, treći red sjedala, električno pokretanje vrata prtljažnika i adaptivni tempomat te njegova cijena iznosi 46.389 eura.

Vrlo prostran, praktičan, udoban i svestran, novi Kodiaq jedan je od zanimljivijih obiteljskih automobila lansiranih ove godine, pa ako tražite veliki SUV predlažem da ga uzmete u obzir. No ako ste poput mene i sve navedeno želite u diskretnijem i ne-SUV obliku, pogledajte novi Superb Combi.

• +36

Tehnički podaci