Tog je jutra na Braču, nakon nekoliko dana kiše i oblaka, zasjalo sunce, i dočekalo ekspediciju znatiželjnika koja je tamo sletjela iščekujući prvo testiranje novog električnog brdskog bicikla iz Greypa. Treba li uopće spominjati da od sestrinske kompanije Rimac Automobila nismo očekivali ništa manje od spektakla i – vidjet ćete do kraja reportaže – nismo ostali razočarani. Već na samoj pisti zračne luke čekalo nas je sedamdesetak jarko žutih Greypova, svaki označen brojem i prilagođen njegovom vozaču za taj dan. Ovisno o visini, svatko od nas dobio je Greyp G6 u S, M ili L veličini karbonske monocoque rame, a prema iskustvu u bicikliranju, od početnika do profesionalaca, dodijeljeni su nam modeli G6.1, G6.2 ili G6.3.

Uz malu pomoć ljubaznih zaposlenika Greypa upoznali smo se s osnovnim funkcijama, dobili zaštitnu opremu i bili spremni za avanturu. Dok su neki od nas još podešavali visinu sjedala, gledali koliko dugo se centralno računalo boota (tek nekoliko sekundi) ili na ruke stavljali mjerače otkucaja srca, pojedini maheri već su veselo skakali po pisti i radili krugove na zadnjem kotaču. Njih mi, amateri, do kraja dana više gotovo da nećemo ni vidjeti, jer su se uputili na najtežu bračku stazu. Običnim noobovima poput nas profesionalni vodiči su ipak namijenili nešto lakši put. Sjedamo na bicikl, podižemo aplikaciju na mobitelu koji je došao s njime, priključujemo to dvoje USB-C kabelom i – krećemo.

Greyp G6 je tzv. pedelec bicikl: okretati pedale morate, ali motor vam olakšava posao

Elektro doping

Ispočetka vožnja na Greypu G6 naliči na vožnju malo težim (25 kg) biciklom, no onda su uslijedili problemi. Uzbrdica i šljunak na prvom lokalnom puteljku na koji smo skrenuli s ceste bili su prvi izazov. Pedalirati je teže, no pali nam se “lampica”. Na lijevoj strani upravljača nalazi se kontrolni centar s 12 tipki, od kojih su dvije označene s “+” i “-”. Pritiskom na njih jarkožuti (a kakav drugi) indikator na zaslonu mobitela mijenja se od nule do najviše pet crtica. Iz zabave ga dižemo do kraja, a Greyp odjednom pod našim nogama olakša i zaleti se uzbrdo. Jurimo 20 km/h na vlastiti pogon, ili barem tako osjećamo. U stvarnosti, zamolili smo Greyp G6.1 da nam maksimalno pomogne svojim 250-vatnim motorom. Kasnije ćemo doznati da model G6.3 ima na raspolaganju čak 460-vatni elektromotor i da su ga dobili najvještiji, oni koji sada lete uzbrdo po dalmatinskom kršu, dok mi pedaliramo po običnom makadamu.

Nakon što smo se oslobodili napora teškog rada nogama, okrećemo se mogućnostima aplikacije. Malenim joystickom pod lijevim palcem prebacujemo razne načine rada: putno računalo, video uživo s ugrađene prednje i stražnje akcijske kamere (širokokutni 1080p), navigacija, fitness podaci… sve nas to neizmjerno zabavlja. Igrajući se mogućnostima appa shvatimo kako ne bi bilo uputno potpuno skrenuti pozornost s ceste i drugih biciklista, i eventualno se zaletjeti u Matu Rimca koji vozi s našom grupom, i u tom trenu radi isto što i mi – petlja po infotainmentu.

Sami smo shvatili kojom tipkom prebacujemo prikaz na ekranu, uključujemo snimanje jednom od kamera, palimo i gasimo svjetla, no jedan prekidač kao da nema funkciju. Na prvom stajanju pitamo nadležne što znači tipka s kružnom strelicom, koja kao da označava naredbu “natrag”. Pojašnjavaju nam da ona automatski sprema 15 sekundi videa prije i 15 poslije pritiska na nju, pa u slučaju da se dogodi kakva zanimljiva ili opasna situacija, možemo pohraniti videodokaze. Za sada samo u Greypov oblak, ali uskoro će aplikacija i to snimati na mobitel, gdje se već sada spremaju redovne snimke. OK, i to smo savladali, guramo dalje.

Srce moje, kucaj tiše

Teren postaje sve zahtjevniji. Široke off-road gume na kotačima promjera 27,5” drže nas i kad se, nevješti, zanesemo ustranu, a 8-brzinski mjenjač sve češće spuštamo u prvu ili drugu brzinu – pa nećemo se valjda na eBikeu znojiti? Motor odrađuje svoje, nenametljivo se uključuje kad osjeti da nam je teško ili da nam se otkucaji srca odveć ubrzaju, pa sve više uživamo u pogledu na predivan krajolik, netaknutu prirodu i more u daljini. Svaki biciklist amater s ovime može doživjeti isto, bez obzira kakav put odabrao, i voziti se stazama po kojima bi, realno, i pješice nevoljko kročio.

U sljedećoj prilici kad smo pauzirali, pritišćemo jedinu preostalu polugu na koju nam lijevi palac još nije zalutao. Ništa. Pritisnemo jače – sjedalo poskoči i udari nas po gluteusu maximusu! Hidrauličko podešavanje njegove visine, kao na finoj uredskoj stolici, luksuz je na koji smo se u trenu naviknuli. Prilikom stajanja i kretanja malo ga spustimo, a u (uvjetno rečeno) jurnjavi podignemo ga za najudobniji položaj i najveću iskoristivost mišića. I to sve jednom komandom na upravljaču. Senzor na zapešću do sada bilježi samo sretne otkucaje srca.

Do vrha i natrag

Kvalitetni prednji i stražnji amortizeri upijaju veće neravnine, uživanje je na maksimumu, i tako stižemo, ne odveć umorni, na prvi cilj – 780 metara visoku Vidovu goru. Da nam je netko jučer rekao kako je to moguće, teško da bismo mu bili povjerovali. Tamo nas čeka posebno priređeno pivo jarkožute (shvatili ste već) etikete, hrana i pogled od milijun dolara. Dok se gazda Rimac odmara na ovećoj kamenoj plohi i jednom stranom novinaru objašnjava što je fjaka, nama njegovi inženjeri tumače razlike među biciklima koje smo do ovdje dovezli.

Modeli 6.1. i 6.2 razlikuju se tek prema kvaliteti opreme i programiranju motora, a 6.3 ima jači motor, najskuplju opremu, i limit na 45 km/h umjesto zakonski dozvoljenih 25 km/h. Njime se legalno ne smije na cestu, ali idealan je za uspone najtežim terenima. Testeri ovog modela do vrha su potrošili i više baterije, što je sasvim očekivano. Zaključujemo kako smo došli do vrha svijeta za početnike poput nas, te krećemo natrag dolje, prema moru.

Rijetki dio ravne asfaltirane ceste daje nam priliku testirati limit brzine. I zaista, nakon 25 km/h motor se isključuje, a vozač osjeća kao da ga nešto koči. Možete se, dakle, na Greypu i vrlo dobro preznojiti gurajući ga preko ove granice, ako vam je baš stalo.

Ubrzo stižemo na zavojitu cestu prema uvali Farska – petnaestak serpentina na strmoj nizbrdici prilika je da ispitamo i cestovne mogućnosti bicikla, ali i da dodatno opteretimo pouzdane i responzivne kočnice. Gume proizvode glasnu buku po novom asfaltu, no stabilne su i na brzinama preko 50 km/h i u oštrim zavojima. Kočnice odrađuju svoj posao savršeno i ne pregrijavaju se (regenerativnog kočenja nema). Najbrži među nama postižu i preko 60 km/h, uz glasne uzvike oduševljenja, što adrenalinom zbog brze vožnje, što fenomenalnim pogledom prema moru i Hvaru.

Nama se, pak, u želji da sve mogućnosti isprobamo odjednom, ruši Greypova aplikacija. U vožnji radimo brzi force-quit, otpajamo i spajamo USB, dižemo aplikaciju iznova i vraćamo se u normalu. Softver bicikla nastavio je raditi normalno i bez mobitela, ne gubimo podatke o vožnji, pa nema razloga za brigu. Mobitel je tu ionako u pomoćnoj ulozi. Vjerujemo da će Greypovi developeri sitne bugove u aplikaciji ispolirati nekom od sljedećih nadogradnji. To je barem relativno lako popravljiva stvar koja se ažurira, kao uostalom i firmware bicikla, pomoću ugrađene eSIM tehnologije Hrvatskog Telekoma i stalne 4G LTE internetske veze.

Inače, osnovne podatke poput brzine, postavki motora i slično moguće je pratiti i na 3-inčnom TFT zaslonu smještenom ispod držača mobitela. Znači – ili originalni ekran ili mobitel, zajedno ne ide.

Slatko-gorki cilj

Posljednju trećinu vožnje koristimo za fotografiranje, sabiranje dojmova i diskusiju s podjednako sretnim kolegama, testnim vozačima. Kod Zlatnog rata ponovno nas čeka pivo koje s užitkom ispijamo na zidiću uz more, uspoređujući statistike potkraj puta. Najviša brzina – svima preko 50 km/h. Prijeđeni kilometri – 36. Utrošena energija – preko 1.000 kcal. Umor – slab do umjeren. Zadovoljstvo učinjenim – neizmjerno. Stanje baterije – rijetkima ispod 50%.

Greypovci, puni ponosa i neskrivene ljubavi prema proizvodu na kojem su radili preko 3 i pol godine, govore nam o tim baterijama. Standardne LG-jeve litij-ionske ćelije tipa 18650 složene su u sustav od 700 Wh i 36 V, a mogu se na kućnoj utičnici potpuno napuniti za oko pet sati. Baterija se s Greypa skida jednim pokretom, pa je, ako, primjerice, iznajmljujete bicikl, u trenu možete zamijeniti punijom i predati vozilo sljedećem klijentu. Predmnijevamo da će G6 stoga biti popularan izbor rent-a-bike servisa.

Predajemo i mi nevoljko svoje Greypove natrag, slušamo priče o oštećenim kacigama i ogrebotinama zbog padova, petnaestak probušenih guma tijekom dana, ali i o niti jednom zabilježenom mehaničkom problemu. G6 savladao je surovi teren Brača, a sada mu slijedi nešto mnogo teže – još surovije svjetsko tržište. Dobar zalet je već uhvatio.

• +13