Volkswagen je imao ogromna očekivanja od svije ID-linije. Na početku se stvari baš nisu razvijale onako kako je VW priželjkivao, no svaki idući model nakon ID.3 bio je malo bolji i malo uspješniji. No, ruku na srce sve su to bili mali koraci naprijed, sve do ID.7 koji je napravio pravi skok. Ako ste ikada vozili neki od ranijih ID. modela, zaboravite sve što znate o njima jer ovaj automobil je (skoro) sasvim drugačija priča.

ID.7 su neki odmah nazali električnim Passatom, a drugi pak Volkswagenovom Teslom Model 3. Nadimci su možda simpatični i zvučni, no ID.7 se uvelike, čak i koncepcijski razlikuje od Passata (ima petera vrata), a od Teslinog Modela 3 ne može biti drugačiji. Kakav je i koje su mu prednosti i mane isprobali smo na sedmodnevnom testu jedine verzije koja se trenutno nudi u Hrvatskoj: ID.7 Pro s 286 KS i velikom baterijom od 77 kWh.

Mnogo pažnje za aerodinamiku

Volkswagen ID.7 možda nema onaj klasični izgled na koji su kupci Volkswagena navikli, no ne bih rekao ni da je previše futuristički dizajniran kao neki njegovi konkurenti. Ono što prvo upada u oči nisu neki zanimljivi dizajnerski detalji, nego činjenica koliko je auto zapravo velik. S 496 centimetara dužine nije nimalo daleko od modela kao što su Mercedes S-klase i ‘društvo’ i na razini automobila gornje srednje klase poput Mercedesa E-klase. Prvenstveno zbog svojih dimenzija ID.7 je impozantna pojava na cesti.

Dizajn je podređen aerodinamici, no ne na ‘dosadan minimalistički način’ kako to radi Tesla već ID.7 ima dosta zanimljivijih detalja koji će privući pažnju. A svi su oni spojeni u cjelinu s vrhunskim aerodinamičkim koeficijentom manjim od 0,24. To, i vrlo mala čeona projekcija, na kraju će biti uvelike zaslužni za izuzetno malu potrošnju i velik doseg, no na to ću se osvrnuti malo kasnije.

Raskošna ponuda prostora

U sladu s velikim vanjskim dimenzijama je i ponuda prostora u unutrašnjosti. Skoro tri metra međuosovinskog razmaka čini čuda pa je ovo jedan od onih rijetkih automobila u kojima jedan iza drugog mjesta imaju i dvometraši. Prostor za noge je raskošan, no za glavu straga problematično postaje negdje od 190 centimetara visine. Prtljažnik baš nije tako ogroman kao ostatak automobila, no zaista ne bi bilo fer prigovarati njegovoj zapremi od 536 litara. Također, rješenje s petim vratima znatno povećava njegovu iskoristivost.

Čim sam ušao u unutrašnjost dobio sam jasnu potvrdu da je ID.7 uvjerljivo ‘najodrasliji’ i najozbiljniji VW-ov električni auto. Lošija plastika kao u drugim ID. modelima je ovdje praktično nestala, a na njenom mjestu su kvalitetniji materijali koji odaju dojam vrhunske izrade, u dobrom-starom VW-ovom stilu. Pohvale svakako zaslužuje i ono što je VW napravio s Infotainment sustavom, koji ovdje ima ogroman zaslon od 15". U samo nekoliko godina su od jednog od najgorih sustava na tržištu razvili jedan od najboljih. Sada je puno pregledniji, funkcije su lakše dostupne i radi potpuno stabilno bez ikakvog zapinjanja i ‘rušenja’.

Proširena stvarnost

No, ima tu i tipičnih ‘ID. stvari’ koje mi se i dalje ne sviđaju. Na primjer, minijaturni i dosta siromašni mali instrumenti su, po meni, jednostavno preskromni za ovako velik, luksuzni i skupi auto i njihov nedostatak ne nadoknađuje ni projekcijski HUD zaslon koji je, moram priznati, impresivno velik i izrazito dobar s funkcijama proširene stvarnosti. Još jedna stvar koja mi se ne sviđa je nedostatak fizičkih tipki za klimu, a kad sam već spomenuo tipke moram istaknuti i dodirne tipke na upravljaču koje jednostavno nisu ni praktične ni dobre kao klasične. Toga je svjestan i VW, pa u svojim drugim novijim modelima vraća klasične tipke, no u ID-u 7 su nekako preživjele, možda zato što su futurističke.

Tu je još jedan detalj koji zaslužuje kritiku. Na dodirni zaslon je utrpana još jedna potpuno nepotrebna kontrola - podešavanje smjera strujanja zraka iz otvora ventilacije. Volkswagen je slijedio Teslin primjer, te sada morate tipkali po zaslonu da biste napravili nešto što smo desetljećima navikli obavljati pomicanjem samih rešetki ventilacijskih otvora. Neupitno je staromodni ‘manualni’ način mnogo pametnija i sigurnija varijanta i ovo je potpuno nepotrebno i mnogo nepraktičnije od ‘originala’.

Mjenjač koji to i nije

Kad već nabrajam nedostatke, moram spomenuti i neke prednosti ‘svojeglavih’ detalja ID.7, odnosno rješenja po kojima nije u skladu s onim na što smo uglavnom navikli u većini dugih auta. Recimo ručica za upravljanje mjenjačem iza upravljača je genijalno i praktično rješenje na koje se jako brzo naviknete. No zbog toga su sve glavne kontrole, koje bi inače bile na desnoj ručici, prebačene na lijevu. To zahtijeva malo navikavanja, ali kad taj period prođe, sve je jednostavno i logično. Sviđa mi se i to što auto, u stilu Tesle, ne morate ‘paliti’ prije kretanja već samo prebacite u D ili R položaj i krenete. Kada se na to jednom naviknete, pitate se zašto nisu svi električni auti opremljeni takvim rješenjem.

Osjećaj uvjerljivo najboljeg električnih VW-a još je više naglašen u vožnji. Laminirani bočni prozori i obilje druge izolacije čine ovaj automobil gotovo jezivo tihim pri malim brzinama, ali čak i na autocesti auto ostaje impresivno profinjen, tih i nevjerojatno komforan - unatoč tome što je testni model opremljen najvećim kotačima od 20 inča. U komfornom načinu i stilu vožnje auto jednostavno ‘lebdi’ preko neravnih površina i savršeno ih filtrira tako da sam nakon tjedan dana u ovom autu, kada sam sjeo u jedan drugi model, imao osjećaj kao da su ceste po kojima se inače vozim najednom postale puno lošije i da su se na njima stvorile stotine drugih neravnina.

Straga su bubanj kočnice

Ipak, taj osjećaj izoliranosti od vanjskog svijeta nestaje kada su u pitanju vozna svojstva i osjećaj u vožnji. ID.7 ima vrlo širok trag kotača što pomaže stabilnosti, ali prilagodljivi ovjes koji je dio dodatne opreme pruža izvrsna vozna svojstva. Sve je to popraćeno onim vrlo lijepim osjećajem da vas kotači guraju straga jer pogon je stražnji. Razloga za brigu i ‘straha od stražnjeg pogona’ ovdje uopće nema. Čak i po kiši ID.7 pruža svu trakciju koja vam je potrebna ili je želite kada vozite malo agresivnije. Vrlo uvjerljive su i kočnice. Ovdje moram naglasiti da su sprijeda veliki diskovi, no straga, kao i na svim drugim ID. modelima - bubanj. Volkswagen se na tu, danas čudnu, kombinaciju odlučio iz praktičnih razloga jer bubanj kočnice su realno bolje za električne aute. Zatvoreni su sustav pa nema straha od hrđe koja se zna pojaviti na diskovima električnih auta jer se realno, zbog regenerativnog kočenja, vrlo rijetko koriste. Druga prednost ja da bubanj kočnice imaju malo manji otpor prilikom kotrljanja kotača od diskova što opet pridonosi manjoj potrošnji.

Performanse su odlične, iako ID.7 ipak ne nudi ono uzbuđenje pri ubrzanju kao većina verzija Tesle Model 3. Ima jedan električni motor s 286 KS što je itekako dovoljna snaga za automobil mase od oko dvije tone. Ubrzanje od 0 do 100 km/h za 6,5 sekundi nije nešto na što bih se požalio, štoviše prilično je munjevito, a taj osjećaj se nastavlja i kada se vozite otvorenom cestom i stisnete gas za pretjecanje. Instantno dostupan ogroman okretni moment od 560 Nm u svakom se trenutku jako dobro osjeti.

Punjenje koje može biti i bolje

Sve u svemu, ovaj auto je pravi ‘gušt’ za voziti i kada poželite juriti i kada želite lagano krstariti. I na autocesti je prilično uvjerljiv, a maksimalnih 180 km/h je, u kontekstu električnih auta, već poprilična brzina. Ipak, i tu auto zaostaje za Teslama koje redovito ‘probijaju’ 200 km/h, često i mnogo više.

Punjenje baterije je moguće strujom maksimalne snage od 175 kW što nije nešto posebno u kontekstu ovakvih električnih auta, ali je realno sasvim dovoljno. Na brzom punjaču baterija se od 20 do 80 posto napuni za manje od pola sata. Maksimalna snaga AC punjenja je 11 kW, standard u svijetu električnih auta, iako bi 33 kW uz ovako veliku bateriju možda bilo primjerenije.

Nova vrsta maratonca

Na kraju ću se osvrnuti i na potrošnju, odnosno doseg koji me oduševio. Za vrijeme testa temperature su bile idealne, oko 20° C pa je ID.7 ovdje mogao jako dobro pokazati što sve može u tom pogledu. Potaknut inicijalno malom potrošnjom odlučio sam se malo ‘poigrati’ i vidjeti koliko nisko mogu skinuti potrošnju. Konačan rezultat me je zapanjio. Na brdovitim otvorenim cestama u predgrađu Zagreba, nakon dionice od 40-ak kilometara na kojoj  nisam bio nekakvo smetalo na cestama, odnosno pratio sam ostali promet, putno računalo je pokazalo potrošnju od samo 10,3 kWh. Uz taj prosjek ID.7 bi bez problema prešao skoro 750 kilometara! Ostatak testa sam se vozio malo življe da bih dobio realniju sliku o dosegu i potrošnji. No i tu je ID.7 oduševio. Nakon skoro 1000 km testa, prosječni maksimalni doseg u gradu mi je bio oko 560 kilometara, a u kombiniranoj vožnji oko 490 kilometara. Čak i na autocesti ID.7 nije ‘nesposoban’ (odnosno veliki potrošač) kao neki drugi električni auti. Pri prosječnim brzinama od oko 120 km/h automobil može prevaliti oko 370 kilometara, a ako smanjite brzinu mogli biste bez punjenja i od Zagreba do Splita. Barem kada su temperature idealne, kao što su bile u vrijeme našeg testiranja.

Volkswagen je na prvim ID modelima dosta toga ‘zbrzao’ i napravio neke greške, no već godinama marljivo radi na tome da ih ukloni. Ovaj auto je najbolji primjer koliko su daleko došli. Volkswagen konačno ima električni automobil za koji mogu, bez pretjerivanja reći da je - gotovo odličan. Vrlo dobro, Volkswagen.

Tehnički podaci

• +44