Još početkom godine imali smo priliku isprobati aktualnu, četvrtu generaciju Renault Meganea u R.S. izdanju. Automobil nas je ‘zadesio’ u zimsko vrijeme, sa zimskim gumama, kada nije bilo previše interesantno baviti se svime što ovakav automobil vozaču može ponuditi. Sada je pak situacija bitno drukčija. Ljetno vrijeme, pa još k tome i snažnije Trophy izdanje jednostavno nije smjelo proteći bez više pažnje.

Stvoren da stvara rekorde

Dakle, kao što smo spomenuli, na testu smo imali Renault Megane R.S. u Trophy izdanju koji razvija najveću snagu od 300 KS. Model je to koji je prije nekoliko mjeseci ponovno došao u interes brojne javnosti kada je uspio postati ponovni kralj legendarne staze Nürburgring.

Znači, 7’40’’10 vrijeme je koje je ove godine na čuvenoj stazi postavio Megane R.S. Trophy-R, a koji se od našeg testiranog razlikuje po nekim bitnim dijelovima. Tu su Akrapovičev ispuh, snažnije Brembo kočnice, Bridgestone gume, Öhlins amortizeri te Sabelt sjedala. Dodajmo tome da je i takav model proizveden u svega 500 primjeraka, a namjeravate li njime voziti djecu, zaboravite na to jer nema stražnjih sjedala. Tim preinakama je postao lakši za 130 kilograma, a koji su mu svakako pomogli sa s trona skine Hondu Civic Type R, koji je do sada držao rekord staze.

No, vratimo se mi na naš testni primjerak. U odnosi na ‘obični’ R.S., Trophy ima 20 KS snage i 10 Nm okretnog mementa više, te serijski dolazi na 19-inčnim gumama. Osim guma, karoserijska razlika je tek u natpisu Trophy na prednjem braniku, a što će neiskusni dosta teško primijetiti. Da je riječ i modelu koji je, odnosno će biti dosta popularan, pokazuje nam i činjenica da smo se tijekom naše vožnje uputili i na dalmatinski otok Ugljan, a već na trajektu susreli jedan Trophy, te idući dan na prometnicama još jedan. Doduše, oba su bila s registracijskim oznakama Slovenije, no navodno dosta zainteresiranih ima i u Lijepoj našoj.

Starom cestom prema obali

Kao djeca uvijek su bila nadmetanja, a koliko ide ovaj automobil, odnosno, ide li ovaj ili onaj brže. Danas, pogotovo za svakodnevnu vožnju gotovo pa je nebitna ‘špica’, daleko je bitnije kako se taj automobila vozi, kako se ponaša na ubrzanjima i kakva mu je stabilnost. Stoga se iz Zagreba prema obali nismo uputili autocestom, jer vožnja prema Dalmaciji u vrijeme kolovoza previše umara, kako zbog same količine prometa, tako i zbog mnogih ‘bisera’ koji kad se ulove lijeve trake mislile da je njihova i da nema smisla da se vrate u desnu, jer tko bi to mogao biti brži od njih, bez obzira na to što u lijevoj ima manje prometa. No, priča je to za neku drugu temu. Odabrali smo cestu preko Pisarovine, do Tušilovića, pa dalje dobro znanom DC1 prema Zadru. Prometa je bilo, al’ s obzirom na to da smo na raspolaganju imali čitavu ergelu rasnih konja, i činjenicu da znamo gdje dolazimo do isprekidane linije i mogućnost pretjecanja, vožnja do Dalmacije je prošla vrlo lagano.

Spomenimo da je već izlazak iz Zagreba donio problem. Izlaskom iz odvodnog kanala Save, kod Brezovice, od vozila ispred doletio je kamenčić koji je odmah ostavio ožiljak na vjetrobranskom staklu. Na početku u vidu samo pukotine s nekoliko crtica, a koja se idućeg dana pretvorila u tri crte preko gotovo polovine stakla. No, to je nešto na što nismo mogli utjecati. Također, odmah pri preuzimanju automobila imali smo na umu da su gume pri kraju, a riječ je Bridgestonovom modelu Potenza S007 koji se svojedobno ugrađivao i razvijao za Ferrari F12 Berlinetta, te da treba biti oprezan s istima.

Nakon Zadra, odnosno po povratku s otoka, odlučili smo se provesti cestom koju mnogi smatraju najboljom vozačkom cestom, od Starigrada prema Senju, cestom DC8, Jadranskom magistralom. No, da sve ne bude tako jednostavno, po izlasku iz Zadra, prvo smo se uputili do Obrovca, pa nakon njega preko Bilišana i Bogatnika do Kaštela Žegarskog. Cesta je to na kojoj prometa ima vrlo malo, vrlo je široka, a istovremeno brza i zabavna. Dio je to na kojem je moguće postići vrlo visoke brzine, a što za Renault Megane R.S. Trophy 300 nije nikakav problem. Nakon toga, potpuno drukčija cesta preko Krupe i Golubića s ponovnim penjanjem na Velebit. Daleko uža cesta, s više serpentina, a gdje ovjes Trophyja dolazi do izražaja, kao i 4Control sustav zakretanja stražnjih kotača. On pomaže hvatanju što bolje putanje vozila, a uz manje korekcije na upravljaču.

Cesta je njegov prirodni dom

Izlasci iz zavoja su vrlo brzi, oduševljava nas 1,8-litreni turbobenzinac koji se u višim okretajima ponaša poput atmosferca, a što prati preciznost 6-stupanjskog ručnog mjenjača. Nakon dolaska do DC1 na Velebitu, počinje ponovno spust prema Obrovcu, jer mali žućko je posto žedan te bez obzira što još imamo domet veći od 160 kilometara, ne želimo riskirati jer nam je prva iduća benzinska tek u Karlobagu. Snažne kočnice koje je moguće izvrsno dozirati ulijevaju vrlo veliko pouzdanje.

 Nastavak puta nakon Starigrada daje izvrstan osjećaj vožnje. Moramo napomenuti kako pritiskom na tipku R.S. Drive na središnjem grebenu imate mogućnost odabira načina rada motora, mjenjača, servo upravljača, ali i ovjesa te ispušnog sistema. Pored Neutrala i Comforta, tu je i Sport te Race s time da potonji isključuje ESC. Bez obzir na komfor, mi smo se cijelom putem vozili u Sport modu. Pored boljeg odziva papučice gasa, dodatni razlog je i izvrsno ‘grgljanje’ iz ispušnih cijevi. Svako malo kod otpuštanja gasa dolazi i do pucanja, a što nama daje osmijeh na lice, a slučajnim prolaznicima čuđenje. U svakom slučaju, Jadranska magistrala i u ovo ljetno doba cesta je na kojoj možete uživati. Bez obzira vozite li se penzionerski ili pak si date malo srcu oduška te uživate u nešto većoj brzini. Dakako, treba imati na umu da je uvijek na prvom mjestu sigurnost vožnje. Veliki pregledni zavoji, kao i oni nešto kraći, dio su na kojem Megane R.S. Trophy pokazuje svu svoju raskoš, kako sportsko Cup podvozje tako i samoblokirajući diferencijal. Imajte na umu da Trophy nije automobil za ‘slabiće’, s obzirom na to da je potrebno upravljač, presvučen kožom i alcantarom, držati s obje ruke, jer snažniji pritisak na papučicu gasa hoće dovesti do ‘plesanja’ prednjeg dijela. Upravljač izvrsno leži u rukama, malo je podrezan u donjem dijelu, uz decentni crveni prošiv te jasno naznačen R.S. natpis.

Dio s popisa dodatne opreme na kojem nikako ne treba štedjeti su prednja Recaro sjedala. Stoje 19.000 kn, no vrijede svake kune. U dva dana napravili smo gotovo 1000 kilometara, navozili se i brže i sporije vožnje, bez kilometra autoceste, a umora za leđa nimalo. Pored toga, sjedala su tako dobro profilirana da tijelo drže i tijekom vrlo oštrih zavoja.

 Po dolasku do Rijeke, neizostavan je put prema Opatiji, dakako uz prolazak kroz Volosko, pa dalje preko Ičića, Ike, Lovrana, Medeje, Mošćeničke Drage… sve do Plomina. Tu smo već zašli u Istru, koja je poznata po nekim vrhunskim vozačima, ali i cestama koje pružaju mnogo zadovoljstva. Mi smo se pak uputili do Učke, točnije preko Učke nazad prema Opatiji i Rijeci.

Kakva bi to vozačka priča bila da ne navratimo i do Grobnika koji je konačno, nakon gotovo 40 godina dobio novi asfalt. Nakon Grobnika, na kojem su uživali motoristi, put prema Zagrebu nastavili smo preko Gornjeg Jelenja prema Delnicama. Teško nam se prisjetiti kad smo se zadnji puta provozali ovom cestom, no ponovno smo se prisjetili koliko je zabavna (iako oko Lokvi ima radova), ali i zanimljiva. Obavezno zaustavljanje u Delnicama, kako zbog goriva, tako i štrudle od borovnica, a što nam je dalo dodatnu snagu za nastavak vožnje. Cesta je to na kojoj smo kasnije preko Kupjaka i Severina na Kupi stigli do Zdihova, već dugi niz godina poznatog po izvrsnoj janjetini. U nastavku slijede Bosanci, Vukova Gorica, Petrakovo Brdo, pa sve do Karlovca cesta je na kojoj možete susrest mnogo motorista, a koji u dobroj mjeri ovu cestu koriste i za jednodnevne izlete na more ili pak samo do Grobnika. Kad vas upravo oni pravi motoristi počnu pozdravljati po cesti, znate da ste se opustili te počeli isprobavati što ustvari Trophy može. A može jako puno.

Pored činjenice da smo automobil isprobavali gotovo isključivo u Sport modu, valja imati na umu da su Neutral i Comfort postavke namijenjene svakodnevnoj upotrebi, kada Trophy ne odskače previše od ostalih automobila u gradskom prometu. Na gotovo 1300 prevaljenih kilometara, uglavnom ne štedeći papučicu gasa, te uživanju u zvučnoj kulisi, kako motora tako i zvuku koji dopire iz ispušnih cijevi, potrošnja nam je bila 10,6 l/100 km, što smatramo izvrsnim rezultatom imamo li na umu da je riječ o automobilu od čak 300 KS. U svakodnevnom, normalnom gradskom prometu, vjerujemo da se vrlo lagano može približiti deklariranoj potrošnji od osam litara.

4Control za veću stabilnost

Poznato je da R.S. modeli nemaju previše sličnosti s ‘običnim’ Renault vozilima, pa smo tako i ovdje imali priliku osjetiti pravu čvrstoću automobila, te bez obzira na činjenicu da ima 18 tisuća kilometara, nema nikakvih ‘cvrčaka’. Testni je primjerak imao i kvalitetno Bose ozvučenje, no nama je ipak bilo draže ono koje proizvodi sam automobil, pa se nismo previše služili multimedijom.

Renault Megane R.S. Trophy serijski dolazi opremljen RS Monitorom koji pruža pregled raznih parametar motora. Tako tu možete vidjeti koliko se trenutni isporučuje okretnog momenta ili snage vozila, koliko je jako pritisnuta papučica gasa, koji su trenutno okretaji motora… Ako ste na stazi, imate mogućnost mjerenja pojedinog kruga. Mjeri kočenje sa 100 km/h do zaustavljanja, ubrzanje sa starta do 400 ili 1000 metara, odnosno od nule do 50 ili 100 km/h. Također, pokazuje i trenutni otklon kotača, kako prednjih, tako i kad je u funkciji 4Control, stražnjih kotača.

Na kraju, bez obzira na gume koje su bliže slick varijanti, izvrsna podešenost automobila iznova, i iznova oduševljava. Moramo priznati da već jaaaako dugo nismo naišli na ovako vozan, ‘muški’ automobil koji pruža veliku razinu zadovoljstva. Bravo za Renault Sport, a što potvrđuje i činjenica kako su vrlo brzo došli do narudžbe 5000 primjeraka, za koliko su smatrali da će biti godišnji limit. To se odrazilo i na naše tržište gdje je potrebno čekati na Trophy oko pet mjeseci, a već je prodano 12 primjeraka.

Tehnički podaci

• +42