Velikoj većini vozača LPG automobili tradicionalno ostaju ispod radara. Na pitanje o razlozima za to svaki od njih dat će vam drukčiji odgovor, počevši od banalnih tipa "ne pada mi na pamet voziti se na bombi", do onih smislenih "viša startna cijena, slabije performanse, dodatni troškovi održavanja, zabrana pristupa nekim podzemnim garažama". Kako god bilo, činjenica je da su alternativu benzinu dosad uglavnom svi tražili u nafti i obrnuto, dakako, no nova vremena stvaraju na nove navike.

Dizelaši nam pred očima očito odlaze u povijest, a u međuvremenu bi ulogu alternative benzincima, barem dok (i ako) električni automobili ne zažive u skladu s najavama i očekivanjima, mogla pružiti upravo vozila na plin - poput opelove Corse LPG.

Dizajn, ergonomija, unutrašnjost

Da dizajn bez vizualnih akrobacija uglavnom bolje podnosi protok vremena pokazuje i Corsa. Premda već u svojoj petoj godini (predstavljena je 2014.) i danas je oku jednako ugodna kao i prvoga dana. Za njom će se malo tko okrenuti, pogotovo u miš-sivom izdanju poput testnoga, ali vlasnik koji ga je birao bit će zadovoljan njezinim izgledom i godinama nakon kupnje. Kako izvana, tako i unutra...

A da je ovdje riječ o LPG izdanju jedva da je moguće iščitati: ustvari, izvana nikako (ventil za punjenje plina nalazi se ispod istog onog poklopca koji krije otvor spremnika za gorivo), a iznutra tek prema jednoj jedinoj tipki smještenoj desno od upravljača, koja služi za prebacivanje načina vožnje iz benzinskog u plinski i obrnuto. I to je doslovno sve, dok je ostatak priče dobro poznat: solidno opremljena izvedba Colour Edition predstavlja doista dobro zaokruženu ponudu.

Trokraki upravljač dobro leži u rukama, osnovni su instrumenti informativni i pregledni, a piano lak, premda je već odavno izašao iz mode, dobro dođe za razbijanje monotonije sive armature i skretanja pozornosti s tvrde plastike na kakvu smo u ovoj klasi ionako navikli. Iako bi prednjim sjedalima dobro došlo malo više bočne potpore, mjesta ovdje ima i za natprosječno visokog vozača, tim više što ima mogućnost podešavanja visine sjedala.

Straga mjesta ima onoliko koliko ga može biti, s obzirom na 251 cm razmaka među osovinama, a prtljažnik u startu nudi 285 litara obujma (1120 s preklopljenim naslonom). U podnici, dakako, ovdje nema mjesta za rezervni kotač jer je taj prostor ispunjen toroidalnim spremnikom za LPG (ukapljeni naftni plin) zapremnine od 35 litara.

Serijska i dodatna oprema

Testirani automobil bio je opremljen paketom opreme Colour Edition (trećim od ukupno četiri u ponudi), no dobra je vijest da LPG nije rezerviran samo za taj ili skuplje pakete, već je dostupan na svim razinama. Konkretni LPG Colour Edition između ostaloga, serijski uz plinsku instalaciju donosi još i kožni servo upravljač podesiv prema visini i dubini, električne podizače prozora, 6 zračnih jastuka, putno računalo, radio s Bluetoothom, MP3 i USB podrškom s komandama na upravljaču, vozačevo sjedalo podesivo prema visini, alu-naplatke, tempomat...

Dodana oprema, dakle, ovdje je svojevrsni šlag na torti, s boljim audio i multimedijskim sustavom, grijanim vjetrobranom, crnim krovom, upozorenjem na vozila u mrtvom kutu... Sve u svemu, prilično pošteno i ustvari možda i više od očekivanja.

 Motor i prijenos

Dobro poznati 1,4-litreni benzinac snage od 90 KS u kombinaciji s 5-stupanjskim ručnim mjenjačem u Corsi se dokazao već mali milijun puta pa smo i mi o toj pogonskoj kombinaciji pisali u više navrata. Sukus priče, podsjetimo se, svodi se na to da pored potkapacitiranih izbora s mnogo manje snage (70 - 75 KS) s jedne, i modernijih i snažnijih (100 - 150 KS) ali i znatno skupljih motora, ovaj vjerojatno, posebno u našim tržišnim uvjetima, predstavlja zlatnu sredinu...

Slično vrijedi i za ručni mjenjač, za kojeg bi netko možda poželio da bude malo brži precizniji, a netko da ima 6 stupnjeva prijenosa, no realno je on i više no zadovoljavajuć. Onaj neizbježni osjećaj gubitka "daha" ili, točnije, mekšeg "potonuća" papučice gasa prilikom prebacivanja s benzinskog na plinski način pogona prisutan je i ovdje, ali pomalo subjektivno jer ova Corsa bez obzira na gorivo razvija spomenutih 90 KS, a na LPG-u gubi samo 6 Nm okretnog momenta. Sve je to, dakle, znatno manje izraženo nego što je to bio slučaj ranije, dok se Corsa LPG temeljila na 1,2-litrenom motoru.

 Za upravljačem

Na samim se voznim osobinama LPG uopće ne primjećuje. Corsa je praktički jednako dinamična i upotrebljiva u oba slučaja. U tom smislu, tko nije upućen, neće znati putuje li u nekom trenutku putem energije ove ili one vrste. Od najveće brzine od 175 km/h i ubrzanja od 13,9 sekundi do 100 km/h ovdje su, jasno, važnije neke druge vrijednosti.

Temelj priče, dakako, nalazimo u razlici cijene te dvije vrste goriva (litra benzina u zadnje se vrijeme kreće oko 10 Kuna, LPG-a oko 4,5), koja se tek u manjem udjelu poništava višom potrošnjom LPG-a u odnosu na benzin. Čak i uz tu činjenicu, uštede u vožnji na plin su izuzetne. U gradu, gdje su razlike doduše najveće, Corsi za 100 km treba 8,4 litre benzina, a s prebacivanjem na LPG ta brojka raste za više od dvije litre, na 10,6. Uz spomenute cijene, takva vožnja u prvom slučaju predstavlja trošak od 84 kune, a u drugom od tek 47,70!

Na otvorenoj je cesti razlika u potrošnji manja pa Corsa na benzin istu udaljenost prevaljuje za 59, a na plin za 28 kuna... Govorimo li o nekakvom prosjeku, nama su se izmjerene vrijednosti kretale oko 7,2 (benzin) i 9,0 litara (LPG) na 100 km. U mješovitom ciklusu Corsa, dakle, troši oko dvije litre više ako vozi na plin, pa je računica i dalje neupitno na njenoj strani, s 40,5 kuna naprema 72...

Na kraju, ne manje značajno, Corsa LPG je prema još nečemu nenadmašna, a to je dakako putna autonomija. S oba puna spremnika bez problema prelazi barem 1328 kilometara na otvorenoj cesti, odnosno 866 u gradskoj vožnji, što su podaci o dosegu o kojima velika većina konkurenata, pogotovo u B segmentu, ne može niti sanjati. Nešto poput razvikanih Range Extendera, samo prema kudikamo prihvatljivijim cijenama.

I na kraju...

O Corsi LPG se itekako isplati razmisliti. Neki su troškovi kod nje, da budemo pošteni, veći nego kod benzinca jer se pri registraciji plaća posebna naknada za ceste, a tko se namjeri da će ju voziti jako dugo, treba znati da spremnik nakon 10 godina mora na atest.

Ali, s druge strane, osim što nema troškova eko testa, nabavna razlika u cijeni u odnosu na jednako motorizirano 1,4-litreno izdanje bez plinske instalacije, kroz gotovo cijeli cjenik (dakle bez obzira na odabrani paket opreme) kreće se oko 5.000 Kuna. Za taj se novac, kako smo naučili, može dobiti ili 500 litara benzina ili 1111 litara plina, pa tko voli matematiku, može se igrati s računanjem što mu se, i kada, najviše isplati. Jer, isplati se u svakom slučaju.

  Tehnički podaci

• +29