Jedan od šefova neimenovanog britanskog proizvođača, pri susretu s Renaultom 16 na salonu u Parizu 1965, u svoj je notez kratko zapisao: "Uzeti jedan primjerak i detaljno analizirati način na koji je napravljen!". Novinari također nisu štedjeli riječi hvale na račun noviteta iz Renaulta. Pobjedu ideje, najbolje je opisao jedan francuski novinar: "4 puta R4 = R16".

Prava formula uspjeha

Ova jednostavna formula bila je u potpunosti istinita. Povijest francuskog bestsellera počela je u ljeto 1961. kada je legendarni "čovjek s intuicijom" Pierre Dreyfus, okupio razvojne inženjere u svom uredu. Njegov zahtjev bio je napraviti potpuno novu koncepciju obiteljskog modela srednje klase. Dreyfusova vizija je glasila poprilično jednostavno: mora biti veći što je moguće više, prostran i, do tada netipično za francusku marku, tražio je da motor bude ugrađen sprijeda. Šef je naglašavao: "Mora biti elegantan kao limuzina, ali istodobno prostran i koristan poput pravog karavana".

 Dreyfus je zapravo vizionarski gledao na ogroman potencijal tržišta koje je upravo vapilo za nečim sličnim. Razlog za to bio je babyboom 1960-ih. Naime, velike su obitelji tražile prostrane automobile. Osim toga, izražena je želja za mobilnošću, slobodom kretanja. Obitelji su svoje slobodno vrijeme željeli maksimalno provoditi izvan mjesta stanovanja. Otvaranje prvih supermarketa prema uzoru na Ameriku budi i potrošački mentalitet, a izdavanje prvih kreditnih kartica u Francuskoj dodatno podgrijava te tenzije.

Upravo zbog maksimalnog iskorištenja prostora u automobilu Dreyfus je inzistirao na ugradnji motora sprijeda. U svim ostalim segmentima dao je razvojnoj ekipi slobodne ruke. Zapravo, Dreyfusov je koncept bio sasvim suprotno od onog provjerenog što su europski proizvođači automobila nudili. Bilo je to doba klasičnih limuzina srednje klase s primjerice "baroknim repovima" kod Mercedesa (W 110 Heckflosse), Volkswagen je sve karte još uvijek polagao na Bubu, a niti ostali nisu bili mnogo maštovitiji. Tradicijske vrijednosti bile su im važnije od revolucionarnih ideja.

Gaston Juchet ulazi u "igru"

Interesantno je da je inicijalni projekt Renaulta 16 dizajnirao studio Ghia, ali je prema Renaultovim mjerilima bio previše preskup. Stoga Renault osniva novi odjel Bureau de Style, na čije čelo dolazi najkreativniji čovjek tvrtke, tada 31-godišnji Gaston Juchet. U kasno ljeto 1961. Juchet je izradio prve skice modela s četvorim vratima i velikim vratima prtljažnika. Koncept Renaulta 16 bio je rođen! Za mladog Jucheta to je ujedno bio i start velike karijere, koja je trajala sve do 1984. do kada je vodio odjel dizajna u Renaultu. Projekt je u prototipnoj fazi dobio oznaku 115, a po prvi puta je ujedinio sve odjele tvrtke koji su zajednički radili od faze modela do gotovog proizvoda.

Prve paparazzo fotografije prototipa u francuskom su se tisku pojavile u kolovozu 1964. Mediji su ga nazvali Renaultom 1500 i snimljen je u gotovo serijskom izdanju. Paralelno s razvojem na R16, Renault je u rekordnih samo 18 mjeseci izgradio potpuno novu tvornicu u Sandouvilleu. Tamo je 2. prosinca 1964. s proizvodnih linija sišao prvi predserijski Renault 16. Inovativni automobil od koncepta do serijskog uratka nastao je za, tadašnje vrijeme, nezamislivo i rekordno, u manje od četiri godine.

Pred očima i na ispitu javnosti

Sedma se sila s novitetom upoznala dva mjeseca prije službenog izlaganja u Parizu. Na Azurnoj obali pokrenuta je nova francuska revolucija! No, nije R16 bio revolucionaran samo zbog petih vratiju čime je automobilski svijet postao bogatiji za prvu kombiniranu limuzinu, odnosno popularnije "hatchback". I dugi međuosovinski razmak, te "pagoda krov" također su odigrali značajnu ulogu. Sjedala su se u interijeru mogla kombinirati u sedam različitih položaja, a već tada je Renault ponudio kliznu stražnju klupu. Ona se mogla pomicati za 15 centimetara čime je prtljažnik u osnovnoj funkciji nudio između 346 i 424 dm3 obujma. Preklapanjem pak stražnje klupe, prtljažnik raste na gigantskih 1200 litara.

Osim maksimalne fleksibilnosti, Renault je u interijeru nudio pravi luksuz. Sjedala su bila dio promišljene udobnosti vezane s osjećajnim ovjesom. Kad bi ste sjeli u udobna i mekana sjedala bilo bi vam u trenutku jasno zašto je riječ "bourgeoisie" francuski izum. Jednostavnim rječnikom - iz fotelja u stanu preselili bi ste se u fotelje vašeg automobila.

Nova shema za nova postignuća

Ispod podužeg prednjeg poklopca motora krio se uzdužno postavljen motor, koji se gotovo do polovine skrivao ispod prednje armature. Kao i kod Renaulta 4 inženjeri su mjenjač ugradili ispred motora, a koji je bio postavljen iza prednje osovine. Ta je koncepcija donijela optimalnu raspodjelu masa na prednje i stražnje kotače (samo 55 posto opterećivalo je prednju osovinu). To je pak uvelike poboljšavalo upravljivost i stabilnost automobila. Motor je bio također inovacija renaultovih inženjera. Bio je u potpunosti izrađen od aluminija i u osnovnoj je verziji iz obujma od 1470 cm3 razvijao 55 KS dovoljnih za najveću brzinu od 148 km/h. Prosječna potrošnja iznosila je tada sasvim solidnih 8,3 l/100 km. Prodaja Renaulta 16 je počela u lipnju 1965.

 Kod publike je novi Renault brzo našao poklonike. Tako je 1966, prve pune godine prodaje, Renault u Francuskoj prodao 68.916 primjeraka R16, što je bila deveta pozicija prema nacionalnoj statistici registracije novih vozila. Već 1969. s 92.488 primjeraka sjeda na četvrtu poziciju, a širom svijeta tada je plasiran čak 179.991 primjerak. Rekord je dostignut 1970. sa 193.698 automobila koji silaze s traka tvornice Sandouville. Tom prodajnom bumu kumovala je djelomično i titula Automobila godine koju Renaultu 16 u prosincu 1965. dodjeljuje žiri sastavljen od 32 europska auto novinara. Njihov zaključak bio je: "Tipično francuski automobil u najboljem smislu te riječi".

Kraj priče - početak legende

Do kraja proizvodnje, 1980. godine, s proizvodnih je traka izašlo 1.845.959 primjeraka Renaulta 16, u što su uključeni i modeli R16 TS s 83 KS, zatim model za SAD i Kanadu sa 62 KS, snažnije europske ulazne verzije sa 67 KS, ali i facelift izvedba iz 1971. godine. Vrhunski model predstavljao je TX koji je razvijao 93 KS, a imao je i mjenjač s 5 stupnjeva prijenosa čime je ujedno postao i najštedljiviji. Tu su još bili i električni podizači stakala sprijeda, sigurnosni pojas s tri točke, a kupci su uz doplatu mogli dobiti i detalje poput središnjeg zaključavanja ili električnog krovnog otvora. U ponudi je bio i automatik sa 90 KS.

Renault 16 je stvarna legenda čiji sjaj ne blijedi niti danas i model kojeg mnogi kolekcionari brižno čuvaju. François Zanotti, prodajni direktor Renaulta 1960-ih godina, imao je vlastito obrazloženje ovog uspjeha: "Renault 16 nije samo poput ukrasnog predmeta draguljarnice Chaumet, već je to praktičan višenamjenski automobil. Muškarac se ne ženi samo jer je žena lijepa, već i stoga što zna pripraviti dobru kavu!". Rekli bi smo, tipično francuski...

NAPOMENA: Tekst je izvorno objavljen na Autonetu 16. 9. 2015.

• +36