I dok su prije nekoliko godina električni automobili bili prava rijetkost na domaćim prometnicama, danas je teško ne primijetiti ih. Doduše, brojka od nekih pet tisuća električnih vozila na hrvatskom tržištu je i dalje vrlo malena. Susreću se prvenstveno po urbanijim mjestima, dok su manja mjesta ipak daleko manje zastupljenija. Ipak, u skladu s aktualnim trendovima, sve je više dostupnih električnih modela, a koji postaju u mnogim stvarima mnogo bliži automobilima na kakve smo do sada navikli.

Jedan od pionira elektrifikacije svakako je Renault. On ima već gotovo 15 godina intenzivnog iskustva u proizvodnji električnih modela, a jedan od pionira je model Zoe. Upravo smo model Zoe već nekoliko puta iskoristili za detaljnije upoznavanje s korištenjem električnih automobila. Lani je Renault ponosno predstavio model Megane E-Tech Electric. Riječ je o novoj generaciji popularnog modela Megane, a koja sada dolazi isključivo kao električni model. Sukladno tome i mi smo na test dobili model Techno Optimum Charge.

Put Olimpijade…

Nedostatak snijega krajem protekle, odnosno početkom ove godine mnogima je promijenio planove oko odlaska na skijanje. Osobno, nisam skijaš, no odlučio sam provjeriti kako je to otići električnim automobilom na skijanje. Pored francuskih, talijanskih i austrijskih skijališta, zadnje je vrijeme sve popularniji odlazak na skijanje i u Bosnu i Hercegovinu. Tako je i moj cilj postala Jahorina, u okolici Sarajeva.

 Od Zagreba do Sarajeva ima nekih 410-420 kilometara. U Hrvatskoj je riječ isključivo o autocesti, dok je nakon prelaska granice tu kombinacija lokalne ceste i autoceste. Odabrani smjer donosi više ili manje autoceste. Tako je jedna opcija vožnje do izlaza Okučani, neposredno prije Nove Gradiške, pa prelazak u BiH. Tada se dalje ide u smjeru Banja Luke, a prije koje ponovno počinje autocesta. Putem Google Maps navigacije za ovu je rutu potrebno nešto malo više od 5 sati. Druga je opcija vožnja skroz do Slavonskog Broda, pa tek ona prelazak u BiH. Zbog nešto malo više lokalne ceste i koji kilometar dulje vožnje, ovaj je put i dvadesetak minuta duži. Ipak, ja sam se odlučio upravo na taj.

Prvo gradsko testiranje

Iz kojeg razloga? Zato što sam bio s električnim automobilom, a tu je potrebno i malo planiranja. Planiranja prvenstveno po pitaju toga gdje će biti mjesto nadopune baterije električnog sklopa. Da, iz tog razloga sam se odlučio voziti do Slavonskog Broda, a za koji sam procijenio da ću bez problema svladati. I nisam se prevario.

Renault Megane E-Tech Electric prvo sam nekoliko dana vozio na području Samobora i Zagreba. Tu sam uspijevao napraviti oko 300 km s jednim punjenjem. S obzirom na to da je riječ o vožnju u režimu od ništice pa do 7-8 stupnjeva Celzijusa, pretpostavio sam da je to doseg koji je teže ostvariv na autocesti. I dok je Hrvatska relativno dobro pokrivena punionicama za električna vozila, susjedna BiH ipak još dosta zaostaje za nama.

 Da, na našim autocestama ima punionica, no treba biti svjestan rizika. Prvo, startao sam kod zagrebačke Arene u 9:20 s punom baterijom. Za cilj je postavljen Slavonski Brod. Navigacija je dala procjenu dolaska na cilj u 11:20 i to uz tek 20% baterije. Na putu prema najravnijem dijelu Hrvatske nije bilo bojazni o velikom gubitku zbog uzbrdica jer ih gotovo niti nema. Prva punionica je na nekadašnjem odmorištu Križ, a koji se sada naziva Novoselec. Riječ je o Elenovoj punionici koja je, prema informacijama na njihovoj aplikaciji (i još nekima), u kvaru.

Potrebno malo planiranja

No dobro, ionako je preblizu samom startu, pa bi nadopunjavanje bilo presporo i u ovom slučaju nepotrebno. Iduća je nakon izlaska Okučani, a koji su mi bili opcija da sam odabrao put s više autoceste u BiH. S obzirom na to da sam imao dovoljno do Slavonskog Broda, nije bilo smisla zaustavljati se na autocesti. Boravak na odmorištu može biti vrlo dosadan, pa uvijek radije biram gradske opcije zaustavljanja. Pored toga, punjenje na autocesti je i skuplje nego li je to na punionici istog operatera u gradu.

Dolazak u Slavonski Brod bio je nakon dva sata i deset minuta. Riječ je o dionici od 195 kilometara, a vozio sam se između 105 i 110 km/h. Kalkulirao sam da bi s nešto (malo)sporijom vožnjom uštedio više baterije, pa je onda kasnije i kraće nadopunjavao. Stigao sam u Slavonski Brod s baterijom koje je pokazivala da je na 36%, a što bi trebalo biti dostatno za narednih 116 kilometara. Znači, sve zajedno bi bio doseg od preko tri stotine kilometara. Zaustavio sam se kod Kauflanda, gdje sam najprije koristio AC punjač, a kad se oslobodio DC, prebacio sam se na bržu opciju. Bila je to prilika i za laganu šetnju te punjenje i svojih ‘baterija’ novom energijom.

Umjerena brzina, i jedno punjenje

Nakon ukupno dva sata stajanja (što zbog odmora, što zbog punjenja) nastavio sam put prema Sarajevu. Ponovno s punom baterijom testnog Meganea, a i punog želuca. Nakon nekoliko minuta dolazim na granicu. Bez ikakvog čekanja s naše strane, te nešto više od desetak minuta za ulazak u BiH. Navigacija je na ovom drugom dijelu puta rekla da je dolazak na cilj, a riječ je o hotelu u samom središtu grada, kroz tri i pol sata. Vožnja do autoceste bila je više-manje po propisima, odnosno uz poštivanje ograničenja. I dok uvijek postoji opcija ‘sačekuše’ policije, i broj fiksnih kamera koji bilježe prekoračenje brzine je dosta velik. Jedna je bljesnula iako sam uvjeren kako nisam prekoračio brzinu. Nadam se da neće biti naknadnih posljedica.

 Malo prije Zenice priključujem se na autocestu, kojom vozim malo ispod ograničenja. Oko 110 km/h. Od Zagreba je temperatura okoline bila od 5-7 stupnjeva Celzijusa, a tako se kretala i ovdje. Doduše, već od Zenice bilo je više vidljivih površina prekrivenih snijegom, pa je i dojam bio hladnijeg vremena. Autocestu napuštam kod mjesta Vogošća te nastavljam put Sarajeva uz nekadašnju Tvornicu automobila Sarajevo, odakle su dolazile legendarne VW Golf TAS dvojke.

Uz malo pažnje, do cilja bez iznenađenja

Nakon tri sata i pedeset minuta, odnosno dvadesetak više od početne procjene navigacijskog uređaja, stižem u Sarajevo.  Stanje baterije je na 35%, što je dva posto niže od procjene na startu u Slavonskom Brodu. Po meni izvrsno. Da, rekao sam da je cilj skijalište, no to ostavljam za iduće jutro. Moram vam priznati kako uopće ne skijam, odlazak do skijališta za mene je samo izlet. Uz to, iako je sve bilo prema planu, morao sam ostaviti mogućnost nepredvidive situacije, ako nešto krene u krivom smjeru.

 Boravak u Sarajevu uvijek do sada mi je bio zanimljiv, a s takvom sam pretpostavkom krenuo i ovaj puta. Nisam se mogao osloniti na punionice po putu do Sarajeva, jer one koje su možda i raspoložive, u pravile su iz AC asortimana – sporije. Po dolasku u Sarajevo, u blizini hotela je bila javna garaža – opremljena punionicom. Prvi posjet garaži doveo me je do zauzete punionice. No, u razgovoru s djelatnikom garaže dogovorio sam da mi javi kad se završi punjenja auta koji je bio prikopčan na punionicu. Ionako mi je bio plan degustirati lokalne delicije u susjednoj Inat kući. Nakon malo više od sat vremena stiže poziv iz garaže, i kroz narednih manje od dva sata baterija je bila puna. Plaćanje samo garaže, punjenje besplatno – super!

Tmurno vrijeme pokvarilo ugođaj

Po putu do Sarajeva vrijeme je bilo bez veze. Tmurno, bez sunca. Nažalost, i idućeg jutra slična priča. No, plan je popeti se na Jahorinu, naravno automobilom – ne pješice – u nadi da će gore biti bolje vrijeme. Put je to nešto dulji od pola sata, gotovo konstantnog penjanja. Dočekuju me istaknuti simboli Olimpijskih igara, koje su se održale 1984. godine, što je znak da sam stigao na pravo mjesto. To znači i da sam napravio više od tisuću metara visinske razlike. Nažalost ovdje je vrijeme bilo još gore te dosta izražena magla.

 Sami vrh Jahorina smješten je na 1916 metara nadmorske visine. Iz Sarajeva sam ponovno krenuo s punom baterijom, a nakon tridesetak kilometara penjanja kapacitet je pao na 80%. Doduše, i temperatura okoline je s pozitivnih 7 stupnjeva pala na negativnih četiri stupnja. Spuštanje nazad znači i da do Sarajeva nije bilo gubitka dodatne energije već je kapacitet baterije povećan za dodatnih jedan posto.

Dobar i brz OpenR Link

Povratak prema Zagrebu išao je istim putem, uz doduše nešto malo veću brzinu. Ponovno je bilo nadopunjavanje u Slavonskom Brodu. Dobra stvar je bila što je i temperatura okoline bila za nekoliko stupnjeva viša, pa je potrošnja na putu do Zagreba bila 15,9 kWh/100 km, uz prosječnu brzinu od 72,8 km/h. Riječ je o putu od 430 kilometara.

 Za pohvalu je jednostavno korištenje pojedinih funkcija multimedijskog sustava OpenR Link. Njega pokreće operativni sustav temeljen na operativnom sustavu Android, kakav pokreće tri četvrtine pametnih telefona na svijetu. Riječ je o softveru otvorenog koda kojeg je razvio Google. Tako tu imate Google Assistant, Google Maps (prilagođen Meganeu E-Tech Electric), Google Play… Ako vozilo koristi nekoliko vozača, svatko može prilagoditi svoj profil, a on može biti povezan s njegovim korisničkim računom za Google. Sustav radi jako brzo i precizno.

Sve veća primjena Googlea…

Kao i kod mobilnog telefona, OpenR Link ažurira se automatski preko interneta. Uz novi automobil dolazi paket podatkovnog prometa za pristup 4G mreži. Tako se dobiva 5 godina pretplata na usluge, a koja se po isteku pretplate mogu obnoviti.

I prednja i stražnja sjedala pružaju dosta komfora, a tu je i prtljažnik od 440 litara. Dodatno, ispod podnice je još 32-litreni prostor za odlaganja kablova za punjenje. Problem je u tome što je utovarni prag malo visok. Također, ako govorimo o odlasku na skijanje, ne bi bilo loše kada bi na naslonu stražnje klupe bio i otvor za skije. Ovako je ipak bolje koristiti krovne nosače ili krovnu kutiju.

Sve u svemu Renault Megane E-Tech Electric se pokazao jako dobrim modelom i za dulja putovanja. Uvjeren sam kako bi već proljetna temperatura, od barem 15 stupnjeva tijekom cijelog puta, uz još malo veću pažnju oko brzine, ostavila mogućnost i rizika vožnje do Sarajeva bez zaustavljanja zbog nadopune baterije. Tko zna, možda i to uskoro istražimo…

 Tehnički podaci

• +43